NATO u znaku ukrajinske krize: kako dalje?

Rumunjska već dugo želi NATO-ove postrojbe na svom teritoriju, slične onima u Estoniji, Letoniji, Litvi i Poljskoj koje su tamo razmještene 2014. nakon ruske invazije na Ukrajinu. Sredinom veljače, kada se sastanu ministri obrane NATO-a, ta će joj želja vjerojatno biti ispunjena.

Francuska je izrazila zanimanje za preuzimanje zapovjedništva nad tim postrojbama, a tokom nedavnog posjeta Bukureštu francuska ministrica obrane Florence Parly najavila je da skupina stručnjaka već stiže u Rumunjsku kako bi započeli s pripremama.

No Rumunjska možda i nije jedina istočna članica NATO-a koja će dobiti nove savezničke trupe. Situacija je postala alarmantna, a NATO-ovi, američki i drugi zapadni dužnosnici ukazuju da Rusija ubrzano nastavlja jačati snage blizu granice s Ukrajinom.

„Vojna opcija je moguća“

Jedan pripadnik tajne službe, koji želi ostati anoniman, kaže da Kremlj nastavlja „ubrzanim tempom“ raspoređivati dobro opremljene taktičke skupine. To se, kaže, događalo i tokom posljednjih tjedana, u vrijeme pojačane diplomatske aktivnosti.

„Ne radi se samo o tome da je broj (tih bataljona) vrlo velik – već sada je više nego duplo veći nego na početku godine – mi sve više vidimo mnoge stvari koje ukazuju da vojna opcija s njihove strane postaje sve više moguća.“

„Okupacija, zauzimanje pola zemlje, formiranje kopnenog koridora od Krima do Moldavije i Rumunjske – sve su to stvari za koje mislimo da su potpuno moguće i vjerojatno se aktivno razmatraju", rekao je taj izvor.

S druge strane, kako je početkom ovoga tjedna naglasio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, čekajući ishod diplomatskih napora i daljnje ruske poteze saveznici stavljaju svoje snage u stanje pripravnosti te šalju brodove i zrakoplove kako bi pojačali postojeće obrambene mjere.

„Zračna policija" više nije dovoljna

Umirovljeni general Philip Breedlove, zapovjednik NATO-ovih snaga u Europi od 2013. do 2016., pohvalio je tu odluku. Govoreći u istraživačkom centru Atlantsko vijeće on je preporučio NATO-u i razmatranje „opcija koje bi Putinu pokazale da će dobiti suprotno od onoga što je tražio".

Jedna od njih je, kaže Breedlove, nešto što je on želio učiniti još kada je bio zapovjednik NATO-a, odnosno u vrijeme kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. Napominjući da SAD i druge nacije sada šalju dodatne borbene zrakoplove za misiju „zračne policije", odnosno za patrole koje pokrivaju baltičke države i druge teritorije članica NATO-a, Breedlove ukazuje kako je došlo vrijeme da se ta funkcija podigne na višu razinu i ojača.

„'Zračna policija' je mirnodopska funkcija za odmetnute avione", rekao je. „Trebali bismo to promijeniti u stav 'zračne obrane'. Dajte našim avijatičarima pravila i uputstva koja bi im omogućila odgovore na ratobornu akciju."

Breedlove predlaže i „moguće pomjeranje elemenata Združenih snaga visoke spremnosti (VJTF) i druge stvari, kako bismo poboljšali naše pozicioniranje".

VJTF se sastoji od oko 20.000 vojnika, i to je prethodnica NATO-ovih snaga „za odgovor" koje pak čini 40.000 vojnika. Vrijeme reakcije VJTF-a je ove godine već skraćeno sa sedam na pet dana.

„Gdje još možemo stvarati probleme Rusiji?"

U slučaju potrebe te bi se snage mogle i brže rasporediti, smatra umirovljeni general Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi. On je također preporučio da se sagledaju i drugi načini za uvjeravanje Moskve da ne izaziva sukob s NATO-om: „Gdje još možemo stvarati probleme Rusiji? Kako da budemo u prednosti? Kako da ugrozimo luku Sevastopolj?"

No Hodges ne podržava slanje američkih vojnika u Ukrajinu u cilju odvraćanja Rusije od invazije. To bi, smatra on, „stvorilo pravi problem za sve naše europske saveznike i potkopalo jedinstvo Sjevernoatlantskog saveza, jer bi većina smatrala da SAD nepotrebno radi nešto što je provokativno".

„U načelu, nije me briga provociram li Ruse", rekao je Hodges za DW, „ali ovoga puta ne bih savjetovao da se to radi."

General smatra da bi možda bilo bolje kada bi američko zrakoplovstvo i vojska pomogli Ukrajincima da unaprijede svoje zračne i proturaketne obrambene sposobnosti. „Rusija nije pokazala nikakve znakove da ozbiljno razmišlja o deeskalaciji", ocjenjuje Hodges. „Oni pokušavaju izvršiti maksimalan pritisak u nadi da ćemo puknuti i da će netko konačno reći: 'Pobogu, samo im recite da nećemo pustiti Ukrajinu u NATO’, pa da onda mogu proglasiti pobjedu i otići."

Ali to bi, upozorava general, bila „katastrofa za ovu američku administraciju, za NATO i za sigurnost i stabilnost istočne Europe".

Stvari ipak ne idu u tom pravcu – ni za NATO, a ni za Kremlj. Do razmještanja novih borbena jedinica u Rumunjskoj vjerojatno je ostalo još samo nekoliko mjeseci, a general Hodges zaključuje: „To je odavno trebalo učiniti."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu