Ne baš kulturna svađa kod najkulturnijeg izdavača Njemačke

U šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća jedva da je bilo njemačkog intelektualca koji nije redovito "kopao" po novim izdanjima frankfurtske izdavačke kuće Suhrkamp - i naravno, smatrao vrhuncem časti i sam objavljivati kod tog nakladnika. Jer, tamo su objavljivali Adorno, Bloch i Habermas, tada još mladi pisci od Handkea pa do Martina Walsera. Povrh toga dolaze i značajna djela klasika, a i popis stranih autora je doslovce bio popis djela koje je baš svatko morao poznavati: Marcel Proust, T.S.Eliot, Samuel Beckett...

Ali vremena su se promijenila i danas je teško zamisliti da ikoja izdavačka kuća uopće može imati takav jedinstveni položaj. Na žalost, isto tako su došla vremena i u kojima je Suhrkamp bio još jedan od rijetkih njemačkih obiteljskih izdavača koji još nije dospio u ruke nekog velikog medijskog koncerna.

"Napad" je već počeo

Točnije, "napad" je već počeo i na Suhrkamp i trenutno se vodi prava rovovska bitka pred sudom za nadzor nad ovom izdavačkom kućom bogate povijesti. Hamburški medijski investitor i suvlasnik lista Hamburger Morgenpost, Hans Barlach i švicarski poduzetnik Andreas Reinhart su od 2006. suvlasnici holdinga koji pak ima 29% kuće Suhrkamp i 45% izdavačkog holdinga.

Načelno, većinu i dalje ima obiteljska zaklada koju je za sobom ostavio Siegfried Unseld. On je praktično i učinio od te kuće ono što jest: tamo je započeo još 1952. i nakon smrti osnivača Petera Suhrkampa 1959. upravo je on i zaslužan za najslavnije dane Surhkampa. No on je umro 2002. i za sobom je ostavio ne baš sretnu ostavštinu.

Jer makar je većinu ostavio obiteljskoj zakladi Siegfried i Ulla Unseld, 20% je ostavio svom sinu Joachimu koji se nije baš osobito slagao s drugom suprugom svog oca, Ullom Unseld-Berkewicz. Spor se nije samo vodio oko smjera kamo izdavačka kuća treba ići, nego i oko konkretnih poslovnih poteza. Protivio se prodaji arhive izdavačke kuće Njemačkom književnom arhivu u Marbachu, a nije želio niti da izdavačka kuća premjesti svoje središte iz Frankfurta u Berlin, kako je željela maćeha.

Na potezu je sud

Na koncu je u studenom 2009. odlučio prodati svoj udio - i to po pola, obiteljskoj zakladi svog oca i "napadaču", medijskom holdingu Hansa Barlacha. Utoliko je sad novi suvlasnik - usprkos svom protivljenju Ulle Unseld-Berkewicz, raspolagao već 39% vlasništva nad izdavačkom kućom. A to je značilo da je i sud morao početi slušati, što kaže taj suvlasnik.

Povrh toga, udovica i upravnica izdavačke kuće je i povlačila poslovne poteze koji baš nisu zračili pameću. Na primjer, izdavačka kuća kojoj je bila na čelu je iznajmila dio vile u Berlinu kojoj je bila vlasnica - za "reprezentativne potrebe". Spor je rezultirao sudskom odlukom prošlog prosinca kojom se (za sada još nepravomoćno) uklanja sa pozicije direktorice izdavačke kuće.

Ovog tjedna (13.2.) je sud u Frankfurtu opet raspravljao o sudbini Suhrkampa - i bilo je jasno kako obje strane ne biraju sredstva protiv svog protivnika. Loš je znak bio i da niti udovica, Ulla Unseld-Berkewitz niti Barlach nisu došli na ročište, makar obje strane sudski traže da onu drugu stranu isključi iz vlasništva nad izdavačkom kućom.

Kraj legendarne izdavačke kuće?

Štoviše, stranka Hansa Barlacha traži od suda da, ako ne želi isključiti udovicu iz poslovanja izdavačke kuće, onda započne postupak likvidacije izdavačke kuće Suhrkamp! Tu se čak niti sud nije odvažio na takvu odluku, nego je odgodio ročište do 25. rujna. Do onda se sukobljene strane moraju dogovoriti - ili bi to mogao biti kraj izdavačke kuće koja je bila na čelu intelektualne i kulturne "revolucije" u njemačkoj poratnoj povijesti.

Na žalost, nema znakova da neka od strana namjerava popustiti. Čitav niz spisatelja i autora koji izdaju svoja djela u Suhrkampu demonstrativno je stalo u zaštitu Ulle Unseld-Berkewitz. Ali sami djelatnici izdavačke kuće nisu baš oduševljeni često samovoljnim načinom uprave udovice.

S druge strane, barem po dosadašnjim postignućima, teško je očekivati kako bi i Hans Berlach odveo Suhrkamp na put stare slave. On je svoje medijsko "iskustvo" do sada uglavnom pokazao kupujući izdavačke kuće i pojedine listove - i to ne uvijek novcem kojeg bi uopće imao. U većini slučajeva bi ih potom prodao nekom medijskom koncernu uz barem nekoliko milijuna koji bi ostali u njegovom džepu.

Doduše, Hans je unuk poznatog njemačkog skulptora Ernsta Barlacha, ali kada je riječ o kulturi, "proslavio" se i poduhvatom renoviranja, uz investitora Rolanda Ernsta, povijesnog hotela Süllberg u Hamburgu. Tijekom radova se srušio toranj hotela makar je bio proglašen zaštićenim spomenikom kulture - nakon čega su svi, osobito Barlach, tvrdili kako se dogodilo "slučajno", a ne možda zato jer bi renoviranje ispalo veoma skupo za investitore.

Zato nema malo njemačkih kulturnih djelatnika koji se pitaju: da li će se sad srušiti i kulturni toranj izdavačke kuće Suhrkamp?