Ne mora se jesti, ali se mora frizerki

U frizerskom salonu La Fidélité u glavnom gradu Demokratske Republike Kongo, Gomi je prilična gužva. Skoro će vikend i vrijeme je za novu frizuru. Kad kažemo "novu", onda se to tamo doista i misli tako jer mnoge žene u Kongu misle da svakako moraju svoju prirodnu, kovrčavu kosu "sakriti" umjetnim pramenovima.

Frizerka Aline Murairi sjedi na visokoj stolici nad jednom mušterijom. Punašnija gospođa sama prebire po svežnju umjetne kose i dodaje frizerki pramen po pramen. Frizerka te umjetne pramenove upleće u prirodnu kosu kako bi stvorila dugačke pletenice.

Mjesečna plaća za frizuru

"Ovo je frizura koju zovem 'nered'", objašnjava Murairi i to je posljednji modni krik u milijunskoj metropoli Gome. Najmanje 50 pletenica mora na kraju stajati na glavi, divlje raspoređene i u prividnom kaosu. To naravno da traje: za takvu frizuru joj treba najmanje četiri sata posla.

Njene mušterije šute, trpe - i plaćaju. Takva frizura košta oko 50 američkih dolara, što je u toj, jednoj od najsiromašnijih zemalja Afrike više nego što neki zarade za mjesec dana. Dvije trećine stanovnika te zemlje živi u potpunoj bijedi i jedva mogu i sanjati da će si ikad moći priuštiti otići frizeru.

Osim što je skupo, posjet frizeru je itekako i bolan. "Često čupa kad se na prirodnu kosu pletu umjetni pramenovi, ali to uvelike ovisi o vještini frizerke", objašnjava nam Gisele Bagheni (na naslovnoj fotografiji) koja je također došla po "novu frizuru". "U svakom slučaju, ti umjetni pramenovi bole i smetaju prve dvije tri noći tako da jedva možete spavati. Ali nakon toga ide nekako..."

Svrbi do boli...

Kad se već toliko platilo i izdržalo za novu kosu, onda je treba i čuvati da potraje barem dva mjeseca. Ali tu postoji golem problem: u tom razdoblju se kosa nipošto ne smije prati jer će se svi ti umjetni pramenovi raspasti. Ali treba izdržati pod afričkim suncem dva mjeseca i to ispod umjetne kose... Ubrzo počne neopisivo svrbjeti tako da se neke žene češu do krvi!

To odlično zna i Bahgeni, ali uporno trpi sve boli i uvijek iznova dolazi po novu frizuru. Zašto? Zato jer "želi biti lijepa" i jer joj se nipošto ne dopada njena prirodna kosa.

Zapravo je to glavni problem: mnoge žene Gome ne mogu otrpjeti njihovu prirodnu, snažnu kovrčavu kosu kakva je uobičajena za stanovnice Afrike. Zato i one, kao mnogo milijuna drugih tamnoputih žena na svijetu, svakako žele imati kosu kao i europske žene. Takvoj kosi se dive i u reklamama i u filmovima, ali to je veoma teško postići.

Pogotovo u siromašnoj zemlji poput Demokratske Republike Kongo. Kosu pokušavaju "ravnati" sušilom i električnim grijačima, a povrh toga se masovno koristi kemija. "Recepata" ima raznih, ali nema malo tih preparata koji nagrizaju i kožu, a kosa puca kao da je od stakla kada frizerka nanese previše kemikalija ili pusti da djeluje previše dugo.

To se u Gomi događa svako malo. Jer mnoge žene nemaju novaca za "pravu" frizerku, tako da ima mnogo onih koji ženama nude "zapadni" izgled makar ne poznaju niti osnove frizerskog zanata.

Frizura važnija od zakona

Martine Jados je u Gomi dugo imala frizerski salon i odlično zna, što tamošnje žene hoće - i što su zato spremne žrtvovati: "Ovdašnje žene su u stalnom natjecanju. A na kraju, ne moraš baš svaki dan jesti, ali zato ideš frizerki."

Što o tome misle muževi, to si svi lako možemo zamisliti: naravno da svi muškarci vole da su im žene naočite, ali malo koji ima razumijevanja da zbog toga u kućnoj blagajni više nema niti za skroman objed.

Nisu problem samo muževi, nego i policija: u Gomi je najomiljenije javno prijevozno sredstvo "moto-taksi", motocikl koji će vas prevesti gdje trebate u gradu u kojem ionako vlada kronični kaos i gužva. Ali već duže vrijeme su i vozač i putnica na takvom taksiju obavezni nositi kacigu - a to sa takvom umjetnom frizurom nikako ne ide. Zato, ako putnice vide policajca, nataknu kacigu tek na vrh glave da ne pokvare frizuru...

Zašto je ženama Demokratske Republike Kongo toliko važna njihova frizura? Naravno, to je pitanje koje možemo uzaludno postaviti baš svakoj ženi na ovoj planeti, ali u toj zemlji ionako vlada golema bijeda, bezvlađe, a nasilje i spolno napastovanje je svakodnevnica...

Zapravo - baš zato, objašnjava nam učiteljica Lune Amnazo. Ako je žena uvjerena da je lijepa, onda nalazi snage i hrabrosti da izdrži sve izazove. Zato i ova učiteljica svake subote ide frizerki: "Ako je moja frizura u redu, onda znam da će slijedeći tjedan biti dobar."

"Kada bi imale kosu kao Europljanke..."

Profesor sociologije na sveučilištu Goma, Joseph Nzanbandora Nbdi Mubanzi jedva može razumjeti taj način razmišljanja: "Osobno sam razočaran takvim stavom. Umjesto da razmišljaju o budućnosti, naše žene trče za novom frizurom i odjećom." Izgled u Kongu očito više znači nego ono što se čini i radi pa se profesor "nada da će se to promijeniti. Inače ćemo blokirati naš razvoj."

Lako je pretpostaviti koliko je bilo kojoj ženi stalo do razmišljanja jednog sveučilišnog profesora, ali se ipak i u Gomi među ženama javlja nova samosvijest o vlastitoj ljepoti. Tako razmišlja i učiteljica Sarah Mutesi: "Afrikanke su užasno zavidne Europljankama na njihovoj kosi i uvjerene su, kada bi imale kosu kao Europljanke da bi im svijet ležao pred nogama", misli ova 24-godišnjakinja. Ali po njenom mišljenju, žene Afrike su već i takve kakve jesu najljepše žene na svijetu.

Zato i ona već neko vrijeme pušta svoju prirodnu kosu da raste i veže je u rep - sve bez ikakvih umjetnih pramenova i kemije. To je i jeftinije, a štedi i gomilu vremena. Njena kosa je prirodno kovrčava, ali je baš zbog toga pokazuje - s ponosom.