„Negrelli“ Dunavom uplovio u vukovarsko nebo

Prošle su godine učenici vukovarskih osnovnih škola pripremili izložbu „Vukovar - Hirošima - tisuću ždralova iz Hrvatske“, a kako je rekla direktorica Gradskoga muzeja u Vukovaru Ruža Marić, bio je to pokušaj duhovnog i kulturnog povezivanja gradova koji su proživjeli sličnu stradalničku kataklizmu. Ove je godine program upotpunilo multimedijalni projekt Zaklade za suvremenu umjetnost „Thyssen-Bornemisza – T-B A21“.

Ove je godine na dan kada vukovarski muzealci puštaju lampione na površinu Dunava, a balone u zrak, kako bi podsjetili na progon i stradanja iz 91. i proslavili svoj povratak 98., u Vukovar je pristao tegljač „Negrelli“, koji dvije tisuće kilometara „Plovi uzvodno“ – od Turske i Crnoga mora, Dunavom do Beča. Na tegljaču je specijalni teret „Küba“ - nagrađivani film turskog umjetnika Kutluga Atamana, potresna DVD instalacija koja prikazuje seriju razgovora sa stanovnicima jednog od najozloglašenijih istanbulskih geta snimanih tijekom više od dvije godine. Uz središnju instalaciju – priče iz Istanbula, koje se prikazuju na starim televizorima, na svakoj od postaja predstavlja se netko od domaćih umjetnika. Tegljač Negrelli tako je okupio umjetnike i kustose iz Rumunjske, Bugarske, Srbije, Mađarske, Slovačke i, sada, Hrvatske.

Potaknuti na dijalog i razmišljanje

„Dunav simbolično razdvaja zemlje, no projekt „Putovanje uzvodno“ ima sasvim suprotnu namjeru – potaknuti na razumijevanje i toleranciju“, izjavila je Francesca von Habsburg, koja je utemeljila Fundaciju za suvremenu umjetnost „T-B A21“: „Ovaj projekt ujedinjuje sve zajednice i zemlje kojima putuje u zajedničkom snu o ujedinjenoj Europi.“ Kako je istaknula, rad potiče na dijalog, otvorenost prema manjinskim zajednicama, ali i na razmišljanje o sukobima i strahotama kakve su bile zadesile Hrvatsku i Vukovar.

Obnova Zbirke Bauer

Upravo uoči slavlja vukovarskih muzealaca, manifestacije „Nebo nad Vukovarom“, Gradski je muzej javnosti mogao predstaviti neke od najznačajnijih umjetnina iz svoga fundusa, obnovljenih donacijom T-HT-a. Uz obnovu salona vukovarskih grofova Eltz, koji datira iz prijelaza iz rokokoa u klasicizam, niza predmeta kulturno-povijesne zbirke te muzejske ustanove, publika u punom sjaju sada može vidjeti i 15 obnovljenih slika iz čuvene zbirke Bauer; Mencio Clement Crnčić, Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Vladimir Filakovac, Emanuel Vidović, Vilko Gecan i Ivo Rein, najznačajniji su autori za razvoj hrvatske umjetnosti od 1850. do 1950.

„Čitav niz tih autora spajao je Hrvatsku s daleko širim umjetničkim krugom. Povezivao nas je s Münchenom, Bečom, Parizom. Bili su to, dakle, sudionici kulturnog trenutka Europe 19. i 20. stoljeća. Te slike itekako predstavljaju najveće vrijednosti te zbirke koja je, uz svima poznatu Vučedolsku golubicu, postala simbolom grada Vukovara – zbirke Bauer“, objašnjava direktorica vukovarskog muzeja Ruža Marić.

Kulturno se blago vratilo u Vukovar

Restaurirani objekti dio su od ukupno 21.347 umjetnina koje su čitavo desetljeće ležale u depoima muzeja u Beogradu i Novom Sadu, nakon što su 1991. odnesene iz razrušenog Vukovara. Sličnu je sudbinu imala i vrijedna knjižnična građa Franjevačkoga samostana u Vukovaru, koji je do posljednjeg rata na svojim policama čuvao 17 tisuća naslova, ističe gvardijan fra Zlatko Špehar: „Zahvaljujući mnogim okolnostima ostale su sačuvane najvrednije knjige – osam inkunabula, to znači 15. stoljeće, deseci knjiga 16. stoljeća, nekoliko stotina knjiga 17. stoljeća i nekoliko tisuća knjiga iz 18. stoljeća.“
Franjevački samostan danas posjeduje pet tisuća knjiga manje nego prije petnaest godina – prema Špeharovim riječima ostao je bez novijih knjiga, no na sreću one najvrednije, unikatne i rijetke sačuvane su i restaurirane. U samostanu svetih Filipa i Jakova s ponosom pokazuju unikatnu Medicinsku knjigu iz 1501. godine, tiskanu u Nürnbergu.

Kulturi su potrebne mecene i donatori

Ukupno pola milijuna kuna, koliko je za obnovu vukovarskog kulturnog blaga izdvojio T-HT, dio je projekta kultura hr, za koji je ova tvrtka namijenila petorostruko više. No, istodobno je potvrda cijele priče koja počinje i završava u Vukovaru: kulturni mecena Antun Bauer sakupio je jednu od najcjelovitijih zbirki hrvatskih umjetnina 19. i 20. stoljeća koja je danas dio vukovarskog Gradskog muzeja – muzeja koji s ponosom ističe svoju stalnu adresu u Dvorcu Eltz, spomeniku prve kategorije, koji na potpunu restauraciju tek čeka. Vukovarski se muzealci nadaju i uz pomoć nekih novih donatora. Konačno, ovogodišnju proslavu njihova povratka u Vukovar, upotpunjuje zaklada koju je Francesca von Habsburg osnovala 2002. godine, a koja je posvećena poticanju stvaralaštva najizazovnijijih i najkreativnijih umjetnika današnjice.

Sve što znamo je potiskivati sjećanja?

Svi radovi iz projekta koji je doplovio do Vukovara zajednički biti predstavljeni krajem lipnja u Beču. Prema riječima Francesce von Habsburg, umjetnici kroz individualne projekte, u različitim disciplinama govore o manjinama i nevidljivim zajednicama, njihovim migracijama, povijesti i pamćenju te umješnosti preživljavanja koje su usvojile kako bi zaštitile identitet i predodžbu o sebi.
Atamanovu „Kübu“ u Vukovaru je dočekala hrvatska umjetnica Renata Poljak s filmskom instalacijom „All one Knows“- „Sve što znamo“. Priča je to o dvoje putnika koji tragaju za objašnjenjima za ono što se zbilo 1991. u ratu između Srbije i Hrvatske. Objašnjenja ne nalaze ni u Beogradu, ni u Vukovaru. Umjesto toga – dok ih i same zapljuskuju nacionalni osjećaji - uočavaju da ljudi potiskuju i povijest i sjećanja.