„Neizvjesnost je najgora“
16. srpnja 2008
Mjesecima je Karnitt Goldwasser zbog svoga muža putovala od jednoga grada do drugoga, bila u New Yorku kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, u najpoznatijim talk-emisijama u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj, pa i u Strassbourgu, gdje je u Vijeću Europe pitala mogu li učiniti nešto za oslobađanje njezinoga muža. I stalno je govorila o njemu: što voli, što sve planira za budućnost.
U intervjuima su se čule rečenice poput ovih: „Ehud voli tjestenine s mesnim punjenjem“ ili „On je tako volio zimski kaput koji sam mu poklonila“. Na taj način je svoga muža držala na životu. I borila se protiv straha da bi mogao biti mrtav. „Do danas ne znamo kako je on i drugi taoci, ne znamo je li živ ili ranjen. Neizvjesnost je najteža.“
Rat izgubljen, taoci ostali
Ehud Goldwasser je otet 12. srpnja 2006. Od tada njegova supruga Karnitt čeka na znak života, ali ga do danas nije dobila. Otmica njezinog muža i jednoga kolege u graničnom području između Izraela i Libanona bila je povod rata u ljeto 2006. godine. Rat je izgubljen, Hezbolah je zadržao taoce. Europljani su poslali svoje postrojbe da osiguravaju primirje.
Željeli samo normalno živjeti
A Karnitt Goldwasser, ako nije bila negdje na putu kako bi spriječila da javnost zaboravi sudbinu njezinoga muža, bila je u zajedničkom stanu u Haifi i pokušavala nekako organizirati svakodnevicu. „Tamo obavljam kućanske poslove, perem rublje. Ali, nikad ne znam hoće li on ikad ponovo obući svoju odjeću. Nemamo djece, ali smo imali velike planove. Htjeli smo zasnovati obitelj. Želim samo da jednoga dana Ehud sjedi pored mene i da gledamo svoju djecu, o kojoj sad možemo samo sanjati.“
Kad je njezin muž otet bili su tek godinu dana u braku. Njoj je bilo 30 godina, on je nekoliko mjeseci stariji. Oboje su pohađali istu školu u Nahariyi, studirali na istom fakultetu, oboje su željeli postati inženjeri za zaštitu okoliša. Bliskoistočni sukob nisu nikad promatrali ideološki, željeli su samo živjeti normalnim životom. A od njegovog nestanka ona mu je svake večeri pisala pismo, da zna što je ona radila dok on nije bio tu.