1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nekad "strani plaćenici", danas uvoznici novca u Hrvatsku

Siniša Bogdanić, Zagreb17. rujna 2012

Hrvati su još prije desetak godina smatrali da su organizacije civilnog društva tek strani plaćenici koji „rovare protiv države“, no danas misle drugačije. Udruge su uzorni korisnici EU fondova i stabilni poslodavci.

https://p.dw.com/p/169yH
Euro - Geldstapel © Margit Power - Fotolia.com 20884915
Symbolbild Euro GeldstapelFoto: Fotolia/Margit Power

Hrvatska je u međuvremenu prešla dalek put, na samim je vratima Europske unije, a udruge su građani prepoznali kao nezamjenjiv dio razvoja društva. Paradoksalno, tek im se sada s pravom može nalijepiti etiketa "stranih plaćenika", budući da se u ostvarivanju svojih ciljeva najvećim dijelom oslanjaju na inozemne fondove. Tako su i amortizirale posljedice gospodarske krize pa sada već 1 od 58 građana Hrvatske radi u nekoj od udruga.

Sve osjetnije posljedice rada udruga

Organizacija TACSO (Tehnička pomoć organizacijama civilnoga društva) je na reprezentativnom uzorku od 1.000 ispitanika provela istraživanje "Vidljivost i javna percepcija udruga u Hrvatskoj 2012"., čije je rezultate komparirala sa sličnim istraživanjem provedenim prije pet godina. Savjetnica TACSO-a Aida Bagić tako za Deutsche Welle potvrđuje da su građani danas puno bolje informirani, te da rezultati demantiraju dojam koji se može steći praćenjem internetskih rasprava, a prema kojem udruge provode "sumnjive aktivnosti financirane iz stranih izvora". Kaže, to je tek trag 1990-ih godina kada su u dijelu javnosti sve udruge kritične prema radu vlasti smatrane stranim plaćenicima. Za udruge je čulo čak 80 posto građana, a 60 posto ih smatra da znaju što udruge jesu.

Aida Bagić
Aida BagićFoto: DW

Građani danas misle da udruge podižu svijest o njihovim pravima, promiču demokratske procese i razvoj civilnoga društva te da pridonose poboljšanju kvalitete života, no malo ih smatra da rješavaju konkretne životne probleme. Veći dio građana ipak misli da udruge ne promiču efikasno participativnu demokraciju te da ne pridonose oblikovanju politika koje utječu na svakodnevni život. "To je zabrinjavajuće, jer je to upravo misija nekih udruga. Ipak, porastao je broj onih koji kažu da su osjetili konkretne posljedice rada udruga. Udio tih ispitanika se kroz pet godina popeo sa 17 na 26 posto", priča naša sugovornica.

Stroga kontrola potrošnje javnog novca

Za hrvatski ogranak Transparency Internationala (TIH) je 2011. godina bila iznimno dobra. Prema riječima izvršne direktorice Saše Šegrt, udruga je iz javnih izvora dobila tek nešto više od 200 tisuća kuna; od toga 157 tisuća od Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (NZRCD). Zanimljivo, TIH je u tom periodu u državni proračun uplatio 300 tisuća kuna poreza, prireza i doprinosa, i to zahvaljujući novcu koji je uvezao.

Saša Šegrt
Saša ŠegrtFoto: DW

Naime, iz pretpristupnih fondova EU-a, TIH je putem natječaja dobio više od milijun kuna, od njemačkog Ministarstva vanjskih poslova je dobiveno 300 tisuća kuna, a u financiranju rada hrvatskog ogranka globalne organizacije koja se bavi borbom protiv korupcije je sudjelovalo i norveško Ministarstvo vanjskih poslova.

Dio tih sredstava se troši i u ovoj godini, ali uz kontrolu donatora koji strogo kažnjavaju bilo kakvu nenamjensku potrošnju. Sama organizacija podliježe zakonima i državnim provjerama, ali i provodi neovisnu reviziju, a sva financijska izvješća objavljuje na svojim internetskim stranicama. NZRCD također vodi brigu o javnom novcu koji raspoređuje pa tako nekoliko puta godišnje od primatelja donacija zahtjeva pismena izvješća, ali i barem jednom godišnje stručnjaci Zaklade odlaze u organizacije kako bi provjerili računovodstvene knjige primatelja kao i samu programsku provedbu projekata. Sredstva zaklade su posebno dragocjena, napominju u TIH-u, jer jedino iz njih mogu namiriti stvari za svakodnevno poslovanje, poput uredskih servera ili printera.

Šegrt napominje da su udruge vrlo različite te da se osnivaju iz različitih pobuda. Javna slika se stvara temeljem rada 30-ak organizacija koje čine "najbolje od najboljeg“ civilnoga društva. "Mislim da je opća percepcija o udrugama pozitivna za razliku od prije dvadesetak godina kada nas se smatralo stranim plaćenicima, što je sada slučaj u Rusiji. Mi smo, na svu sreću, odmakli od toga“, misli izvršna direktorica TIH-a. Kaže, sve je manje donatora kojima je Hrvatska zanimljiva pa udruge ulaze u regionalne projekte kroz koje u paketu ulaze u natječajne postupke.

Prosvjedi pred ruskim parlamentom (u srpnju) protiv zakona da se sve strane nevladine organizacije registriraju kao "strani agenti"
Prosvjedi pred ruskim parlamentom (u srpnju) protiv zakona da se sve strane nevladine organizacije registriraju kao "strani agenti"Foto: picture-alliance/dpa

Mediji fokusirani na humanitarne organizacije

Kuća ljudskih prava (KLJP) okuplja nekoliko organizacija koje rade na području zaštite ljudskih prava. U prvoj polovici ove godine je uprihodila 920 tisuća kuna, od čega je 170 tisuća iz fonda NZRCD-a. Znatno veći dio je 'potegnula' iz fondova EU. "Bojim se da i mnoge druge udruge ne bi mogle stabilno poslovati, ako bi bile oslonjene samo na domaće izvore. Možda je situacija drugačija kod manjih udruga", priča nam programska voditeljica projekata Milana Romić.

KLJP, kao i TIH, većinu tog novca prosljeđuje partnerskim udrugama s kojima surađuje na provedbi projekata, a sve organizacije u lancu velik dio novca uplaćuju u državni proračun kroz poreze i doprinose. Sve više novca se upotrebljava i za razvojnu pomoć i suradnju sa zemljama bivše Jugoslavije kako bi se razmijenila iskustva i olakšao pristupni proces Europskoj uniji.

Romić napominje da je najveći problem kod pisanja dokumentacije za EU fondove pronaći stručnjaka koji bi udovoljio svim zahtjevima natječaja koji nekada prelaze i 80 stranica teksta, zahtijevaju poznavanje "briselskog" jezika kao i slaganje proračuna. Glavna prepreka je velika konkurencija. Kako se KLJP posebno bavi medijskim aspektom prikazivanja ljudskih prava i nevladinih organizacija, Romić je uvjerena da građani nisu dovoljno informirani o tom segmentu civilnoga društva, budući da je medijski fokus pretežno na humanitarnim udrugama i dobrotvornim akcijama.

Država ne stimulira uvoz novca

U sliku se uklapa i Udruga za promicanje medijskih sloboda i ljudskih prava Cenzura Plus čija predsjednica Željana Buntić-Pejaković potvrđuje da je organizacija tijekom prošle godine raspolagala s 3,25 milijuna kuna. Od toga je samo 7 posto došlo iz državnog proračuna. Čak 2,9 milijuna kuna je uvezeno putem natječaja EU-a iz čega se može zaključiti da je Hrvatska od poslovanja ove udruge imala veliku financijsku korist.

No udruge bi, misli Buntić-Pejaković, mogle uvesti i više novca, kada bi država za njihov rad izdvojila više sredstava. "Naime, europski natječaji koji su financijski izdašni ipak uključuju zahtjev za minimalnim sufinanciranjem projekata sredstvima iz neeuropskih izvora. Zahtjevi za sufinanciranjem se na različitim natječajima kreću obično u rasponu od 10 do 20 posto ukupnog budžeta projekta. Slikovito; za svakih 8 do 9 europskih kuna moramo uložiti 1 do 2 kune iz drugih izvora“, kaže naša sugovornica.

I dok misli da građani visoko vrednuju zalaganje organizacija civilnoga društva, za političare kaže da ne prepoznaju njihov doprinos ispunjavanju političkih kriterija za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. U protivnom bi, zaključuje, uložili napor u definiranju statusa udruga koje djeluju u cilju općeg dobra. Sada se, kaže, iz iste mase javnog novca financiraju i, primjerice, profesionalni sportski klubovi, pa kada građani čuju ukupnu visoku brojku, nemaju realnu sliku tko je zapravo dobio koliko javnoga novca.