Nelina nova Bosna

„Mi smo na Braču turistima izdavali sobe. Ja sam takoreći od malih nogu bila prevodilac i turistički vodič tim turistima iz Njemačke i Francuske. Tako sam se i odlučila za studij ekonomije i turizma, koji sam završila u Ravensburgu. Poslije studija putovala sam po svijetu, od Južne Afrike, cijelom Europom, Kanadom... Nakon par godina i 80% vremena provedenog na putovanjima, htjela sam da se smirim i živim u Hamburgu“, kaže Nela Quandt.

Rođena je u obitelji Pivić podrijetlom iz Zenice. Rodila se i odrasla u radničkoj četvrti Neuwiedenthal u jugozapadnom dijelu Hamburga. Svoje školske ferije provodila je u Zenici kod bake i djeda, kao i na Braču, gdje su njezini roditelji izgradili kuću. Upravo ta kuća na Braču će odrediti njezino kasnije zanimanje.

Zanimljivo je da je jedno vrijeme radila i kao prevoditeljica biskupa Emeryja Kabonga, koji je 80-ih godina bio privatni tajnik pape Ivana Pavla II. Poslije toga se prijavila na dvotjedni praktikum na Radiju NDR 2, gdje je do danas ostala i radi kao novinarka.

Kao što to često biva s potomcima gastarbajtera u Njemačkoj, koji prema domovini svojih roditelja nerijetko imaju prenaglašenu i idealističku ljubav i odnos, Nela je željela pomoći zemlji upropaštenoj i unazađenoj ratom, da se brže oporavi i razvije, kao i da što više ljudi dobije posao. Čekala je samo pogodan trenutak da napravi iskorak u tom smjeru.

„Za mene su građani BiH vrijedan i zanatski izuzetno talentiran narod. Svatko zna više stvari u poslu. Znala sam to po svojoj obitelji. Istovremeno u BiH je bilo mnogo nezaposlenih i zloupotrebljavala su se prava radnika.“

Prilika da pomogne BiH

Godine 2010. na svijet je došla njezina kćerkica Lina i to je, posve neočekivano, postao presudan događaj za ostvarenje životnog nauma.

„Ja sam visoka 159 centimetara. Prilikom previjanja Line na komodi sam se uvijek morala popeti na hoklicu da bih ju mogla previti bez problema. Odlučila sam napraviti namještaj po mjeri i tako je počelo“, prisjeća se Nela.

Najprije je kod stolara, koji je iznajmljivao garažu kod njezine bake u Zenici, naručila odgovarajuću komodu za previjanje kćerkice Line. Svidjelo joj se kako je to urađeno i odlučila je da ljudima u BiH pomogne na taj način. U svemu tome ju je podržavao i suprug Tobias, koji je došao na ideju da se firma koju su namjeravali otvoriti nazove „Bosnanova“. Cilj je bio da se u BiH organizira održiva proizvodnja: s fer cijenama, da se vodi računa o plaćanju radnika, da se koristi puno drvo, certificirano po suvremenim FSC-normama...

„Nisam htjela situaciju u BiH iskoristi da bih proizvela jeftin namještaj. Ja sam htjela kvalitetan ručni rad, proizveden s resursima iz BiH i da bude pošteno plaćen. Htjela sam da se poštuju FSC-standardi i da se za svako oboreno drvo posadi pet novih... “

Skupo plaćeni patriotizam

Zajedno sa dizajnericom Mirelom Kulić, na temelju vlastitih ideja, u svibnju 2012. razvila je koncept modularnih dječjih soba i posao je povjerila jednoj zeničkoj tvrtki. Zakupila je salonski prostor i sve je izgledalo kao dobar poslovni pothvat. Za nepunu godinu je trebalo napraviti pet kompozicija namještaja za dječje sobe.

„Međutim, kada je taj namještaj stigao u Hamburg na prvi pogled je sve bilo dobro, ali se ubrzo ispostavilo da ništa nije bilo onako kako sam ja zamišljala i kako smo se dogovorili. Sve je bilo onako po bosanski, lako ćemo, sve je moguće. No, kada je roba došla, to je bilo katastrofalno: loše obojano, nemarno smontirano, elementi se nisu mogli rasklapati...“, sjeća se Nela.

Zbog toga je morala zatvoriti tek otvoreni salon namještaja. U razvoj ideje i izradu namještaja uložila je oko 30.000 eura i sve je bilo uzalud. Njezina poslovna ideja se na kraju pretvorila u promašenu investiciju.

„Izgubila sam dosta novca i godinu dana rada, jer sam često išla u BiH da pratim kako napreduje proces proizvodnje. Nisam više imala novca i zatvorila sam salon.“

Nije odustala od svog nauma

Nela nije imala snage ni vremena da godinama vodi sudski postupak s tvrtkom koja nije ispunila njezina očekivanja. Podvukla je crtu, suočila se s gubitkom i krenula dalje. Napravila je biznis-plan i podigla kredit kako bi ponovo došla do potrebnog novca.

„Na početku su me, kada bih htjela naručiti nešto od namještaja, pitali koliko želim izdvojiti za neki komad. No, ja sam taj odnos promijenila i inzistirala sam da se izračunaju svi troškovi i dnevnice, te da se na kraju formira fer cijena proizvoda, koji mora ispunjavati nemale zahtjeve tržišta“, pojašnjava ona.

Tijekom putovanja kroz BiH se uglavnom na benzinskim crpkama raspitivala za dobre stolare i tako je došla do dvojice zanatlija koji posjeduju registrirane tvrtke. Jedan se nalazio u okolici Tuzle, a drugi u Tomislavgradu.

„Sada za ‚Bosnanovu’ proizvode dvojica stolara, koji imaju zadatak da naprave po jednu kompoziciju namještaja. Namještaj koji smo sada proizveli je perfektan. To je ono što smo očekivali. Međutim, trebalo je dosta vremena da se to dogodi“, kaže ona.

U međuvremenu je sa suprugom Tobiasom Quandtom dobila i sina Ninu. Sve je to usporilo njezin rad na daljnjem razvoju projekta. Krajem studenoga 2013. Nela je ponovo uspjela otvoriti salon namještaja. Sam izložbeni prostor od 130 kvadratnih metara dizajnirao je i uredio nagrađivani dizajner Holger Berg.

Socijalni aspekt Nelinog projekta

Pored proizvodnje namještaja, Nela je svoju ideju htjela razvijati i na jednoj drugoj razini. Namjeravala je pomoći ženama koje se bave proizvodnjom rukotvorina da od toga imaju koristi, a ne da te rukotvorine prodaju po ulici. U tome joj je dosta, kako kaže, pomogla Zeničanka Sabiha Kurtić, koja je na čelu udruženja koje broji 15-ak žena. One proizvode visokokvalitetne proizvode. Tako Nela nudi kupcima unikatne rukotvorine žena s područja Zenice. Svaki kupac uz pleteni asesoar ili igračku, kako kaže, kupuje i dio njezine priče o vrijednim i nadarenim ženama i ljudima u BiH.

„Kada sam boravila u Zenici, vidjela sam žene koje na ulici prodaju čarape i rukotvorine. Ideja je bila da one u svojim kućama za mene proizvode te rukotvorine. Sada nudim različite proizvode. Svi oni su unikatni. Sve te žene jako dobro rade i zadovoljne su plaćenim iznosom. One su formirale fer cijenu i to tako funkcionira“, ističe Nela.

Još uvijek na početku

Nela i danas od novca zarađenog na NDR 2 financira opstanak i daljnji razvoj svoje ideje. Modularni dječji namještaj koji nudi je dizajniran, visokokvalitetan i u skladu s načelima fer poslovanja. Stoga su i cijene takvih proizvoda prilično visoke i oni bi se u biti trebali nuditi ljudima koji će kupovinom namještaja podržati cijeli projekt. A da bi se došlo do takvih kupaca, potrebna je znatno veća promocija.

„Namještaj koji nudim nije jeftin i ne prodaje se baš tako brzo. Također i rukotvorine su skuplje od proizvoda koji se masovno proizvode. Investicija još nije vraćena i projekt je suštinski još na početku. Nedostaje mi onaj novac koji sam izgubila tijekom razvijanja ideje, a koji sam mogla uložiti u marketing, što bih svakako uradila“, kaže ona.

Nela je ipak, usprkos činjenici što se posao ne odvija željenom dinamikom, zadovoljna. Uspjela je ostvariti osnovne ideje svoje „nove Bosne“.

„Svi uključeni u projekt ‚Bosnanove’ su zadovoljni, jer se sve odvija na poštenoj osnovi. No, tko god dođe u salon i dotakne namještaj, on kaže da je savršen i to je ono što sam htjela. Nedostaje još malo promocije i marketinga, ali i vremena“, sublimira Nela Quandt svoju njemačko-bosansku poslovnu priču na kojoj će i dalje, kaže, ustrajno raditi da bi je ostvarila.