Nema božićnih pjesama bez plaćanja prava?

Vrijeme božićnih sajmova se zahuktava. Uoči prve Adventske nedjelje građani se okupljaju oko štandova s kuhanim vinom i kobasicama i polako, ugrijani alkoholom, tonu u božićni ugođaj. Tako je i na poznatom Aachenskom sajmu. No ove godine je ipak nekako drugačije, mirnije. Iz zvučnika naime ne dopire nikakva glazba. Nema "Tihe noći" nema "Zvončića". Razlog tišine nije samilost poduzetnika sajma prema stanovnicima okolnih ulica koji su prisiljeni od zore do mraka preko mjesec dana slušati jedne te iste "Zvončiće" ili "Tihe noći" nego tvrdkornost njemačke udruge za zaštitu autorskih prava GEME koja po najnovijem pokušava zaraditi i na pjesmama koja mnogi doživljavaju kao opće dobro.

"Skuplje nego ikad"

Doduše i dosadašnjih godina GEMA je kasirala od božićnih sajmova i ostalih narodnih slavlja no ove godine račun za "Tihu noć" i ostale pjesme iz božićnog ponude se utrostručio. Kako kaže Manfred Piana, glasnogovronik Aachenske udruge trgovaca na malo, GEMA od ove organizacije za izvođenje božićnih pjesama traži 12.000 eura što je gotvo tri puta više nego 2009. GEMA tvrdi da se cijene nisu povećale nego da su aachenski trgovci povećali broj zvučnika iz kojih se ore božićne pjesme. Trgovci se uostalom, kaže nadalje GEMA, nemaju što žaliti jer su "božićni sajmovi mjesta na kojima se dobro zaradi". Dogovor je kako su priopćile obje strane na pomolu pa bi se uskoro okićenim aachenskim ulicama ponovno mogle zaoriti blagdanski tonovi.

Pristojbe za kopije nota

I dok će mnogi još možda imati razumijevanja da se one, koji za šalicu kuhanog vina, počesto vrlo sumnjive kvalitete, naplaćuju 5 eura udari po džepu, buka koja se ovih dana digla oko božićnih pjesama i djece u vrtiću kod mnogih uzrokuje prijekorno klimanje glavom. Ovoga puta se ne radi samo o tvrdokornosti GEME nego i o birokratskim zavrzlamama kojima se pokušava riješiti zamršeni problem plaćanja autorskih prava. Naime svaki od mališana dobiva svu silu kopija pjesmica i nota božićnih pjesama. Za svaku kopiju se, kako nalaže zakon o autorskim pravima, mora plaćati pritojba. Mnoge veće organizacije, poput škola, dogovore s zaštitarima autorskih prava plaćanje paušalne pristojbe. Mnogi manji vrtići međutim zbog manjka osoblja nisu u mogućnosti brinuti se za autorska prava za kopije nota. Problem predstavlja i činjenica da su mnoge njemačke općine na rubu bankrota pa im je plaćanje autorskih prava problem za koji se nađe novac tek kada su važnije stavke podmirene. Bilo kako bilo, ostaje pjevanje pjesama koje su starije od 70 godina. One naime nakon ovog roka postaju opće dobro.

Autor: N. Kreizer (ots, wdr)

Odg. ur.: A. Šubić