Nemoj da te baka udari krošeom!

Clara, Gladys, Constance i sve druge sudionice se pripremaju za trening. Navlače svijetloplave bokserice – doduše preko dugih hlača, oznaka im je i majica sa znakom kluba. Jedina razlika od bilo kojeg amaterskog boksačkog kluba na svijetu je možda tek slamnati šešir kojeg nosi pokoja sportašica kako bi se zaštitila od vrelog sunca Južnoafričke Republike. Trener Nqobile Khumalo ih prvo pušta da prožvaču malo češnjaka i đinđera, nije loše niti pomoliti se. Tek onda počinje trening.

Naravno, još se ne ide u ring: prvo ide kondicijski, trk oko sportskog centra uz boksanje u zrak...

„Idemo, ud'ri naprijed... Jedan, dva, tri...." naređuje trener. Sportašice marljivo slušaju, makar je trideset stupnjeva. I makar je najmlađoj među njima 65 godina, najstarijoj je 85. I makar su neke od njih malo punašnije i makar jedna može hodati samo još malo pogrbljena. Ali sve treniraju, kako koja može.

„Volim to jer me čini snažnom i zdravom. Imala sam visoki tlak, bila sam stalno po bolnicama, nisam mogla spavati", kaže nam Constance Nguane. „Od kako dolazim ovdje, mnogo bolje se osjećam, idem na kontrolu doktoru možda samo jednom mjesečno."

Trener se znoji, ali bake idu dalje

Ngobile Khumalo je počeo sa ovim treninzima prije pet godina, u A-Team Sport u Cosmo Cityu, predgrađu Johannesburga. Nije dugo trajalo da su mnoge htjele naučiti boksati: „Kad su bake tu počele, prije svega su bile fascinirane boksačkim rukavicama. Odmah je svaka željela ponijeti takve rukavice i kući", kaže trener.

Prostor za trening je uređen profesionalno: posvuda su male postaje za neki oblik vježbe, na jednom mjestu vise vreće s pijeskom, naravno da je tu i jedan boksački ring ograđen konopcima. Nakon trčanja, trener mjeri vrijeme vježbanja i broji do stotinu, a za sve bake onda počinje prava borba.

U ring trener pušta jednu po jednu boksačicu: aperkat, direkt, je'n-dva-tri! Baka ga u rukavicama udara u štitnike na rukama, što jače može. Treba se sagnuti, treba izmaći lijevo, izmaći desno i naći pravi kut za najbolji udarac.

Vježbe idu dalje: boksanje u zrak, boksanje unazad u vreću, tu su i „trbušnjaci", vježba mišića trbuha preko drvene bačve.  I trenera već polako oblijeva znoj, ali bake se bore i dalje čeličnom voljom.

„Ja mogu sve!"

Boksačice Cosmo Citiya su već odavno postale slavne, ne samo u njihovom gradu i Južnoafričkoj Republici. Mnogo prolaznika zastaje da bi promatrali „Bake boksačice". Je li tako svaki put? „Da, ali to nas ne iritira. Mi radimo to što moramo raditi", kaže jedna od njih. „To me čini jakom", dodaje druga. „Da, ja sam snažna!" smije se Gladys. 78 joj je godina, ali kaže: „Ja mogu podizati teške stvari, ja mogu sve!"

Kad se već žele baviti sportom, zašto se ne bave nekim koji bi možda bio primjereniji njihovoj dobi? Mnoge njihove vršnjakinje na primjer idu na plivanje...

Tek to pitanje je od srca nasmijalo Constance: „Da, mogla bi ići i na plivanje. Kad bi znala plivati. Ali ne znam."

Nakon runde treninga, sve dobiju malo vode za okrjepu prije nego što se nastavi sa treningom. Sad trener podiže ritam i broji sve do 150... „Hajdemo, dame! Pokažite što imate!"

Nqobole Khumalo bi im mogao biti unuk, ali ovako ima čitavu skupinu gogos – na zulu jeziku to znači „baka". Tu se radi nešto vratiti tim ženama, da ih se ne gurne na stranu nakon što su čitav život provele radeći. A to i boksačice znaju cijeniti: „On pokušava pomoći i nama bakama i mi smo sretne zbog toga. Jako se dobro brine za nas", kaže jedna od boksačica.

„Usvoji baku"

Trening se održava dva puta tjedno i besplatan je. Sportski klub financira rukavice i bokserice i gostima koji dolaze samo povremeno. I to nije sve, objašnjava nam trener: „Imamo i program koji glasi: usvoji jednu baku. Tko je bio ovdje i misli da su naše seniorke super, može jednostavno i usvojiti jednu od njih."

Koliko ima tih opasnih baka? „Sad ih je tridesetak. Ali mi smo bili inspiracija bakama po čitavom svijetu", smije se Khumalo.

Oštar trening traje pun sat i sva lica puna bora sportašica su sad okupana u znoju. Ali sve sjaje od zadovoljstva: sad još malo istezanja i nakon toga svaka zadovoljno odlazi u svoju kućicu.

„To mi tako dobro čini", kaže nam Clara. „Sad spavam kao beba. I hodam kao vojnik!"