Neočekivani izbor tanzanijskog svećenika

Izbor Fidona Mwombekija kao jednog od šesnaestorice članova Vijeća evangeličke crkve mnoge je iznenadila, no prije svega – njega samog. No, „Bila je to božja volja“, objašnjava ovaj svećenik ne prikrivajući svoj ponos i dodaje da je njegova nova zadaća povezana ne samo s vođenjem i organizacijom Evangeličke crkve već i sa velikim izazovima. „ Tako je to u životu. Zahvalan sam za blagoslov kojeg sam dobio od Boga; on je zasigurno imao dobre razloge da me pripremi za ovaj posao. Ne znam kamo će me ovaj put odvesti, no imam povjerenja.“, kaže Mwombeki.

Prije posla – misa i pjesma

Osim rada u Vijeću, Fidon Mwombeki obavlja naime i zadaću glavnog tajnika Ujedinjenih evangeličkih misija - organizacije koja okuplja 34 crkve iz Europe, Afrike i Azije i koje se najviše bave humanitarnim radom.

Za razliku od rada u Vijeću koje je neprofitno, kao glavni tajnik dobiva mjesečnu plaću. S obzirom na dvije velike zadaće, radni dan ovog afričkog svećenika započinje već u u šest sat ujutro. Piše e- mailove, odgovara na pisma koja pristužu, telefonira. Usput naravno priprema i prvu jutarnju misu. Ona traje oko 15 minuta i na njoj se okupljaju i svi suradnici. Zajedničkom molitvom i pjesmom ovdje tako započinje svaki radni dan, što dakako pomaže i u tome se svi slažu – da i sama radna atmosfera bude uvijek izuzetno ugodna.

„U Njemačkoj me prvenstveno vide kao Afrikanca a ne kao svećenika“

Prije nego što je došao u Njemačku, živio je u Tanzaniji i Sjedinjenim Državama gdje je studirao i doktorirao na području teologije. Po dolasku u Njemačku, imao je, priča Fidon, često puta osjećaj da ljudi u njemu prvenstveno vide Afrikanca a tek onda svećenika. „Od mene očito nešto drugo očekuju, no u tome ne vidim neki veliki problem“, kaže on.

Na odustajanje nikada nije niti pomislio. Rad u crkvi za njega nije samo zanimanje već i poziv – što je posebno zanimljivo ako se spomene da je Fidon Mwombeki zapravo odrastao u muslimanskoj obitelji. „No, u tome zapravo i leži glavna zadaća crkve“, kaže tanzanijski svećenik – da potpomaže dijalogu između raznih religija“.

Sida najveći problem u Kini

Što se njega samog tiče, on jednu od svojih glavnih zadaća vidi u borbi protiv side. Još kao mladi svećenik u Tanzaniji upoznao je, kako kaže, mnoge bolesnike i situaciju koja tamo vlada po pitanju ove bolesti. „Moj posao u Bukobi, u Tanzaniji bio je u početku jako težak. Oboljeli od Side su u pravilu bili stigmatizirani, no sada je to – Bogu hvala – ipak drugačije. Mnogi se u međuvremenu žele testirati a oni koji su već oboljeli u stanju su reći: Bolujem od side i potrebna mi je pomoć“ objašnjava Fidon Mwombeki.

No, za razliku od Afrike, kaže Fidon, situacija u Aziji je još uvijek veliki problem. On naglašava da se posebno u Kini broj zaraženih povećava izuzetno brzo. „Jedan od razloga leži u velikom siromaštvu posebno u selima“, kaže ovaj svećenik i dodaje da je s druge strane, „problem i u zataškivanju bolesti – kao što je to prije bio slučaj i u Africi. Osim toga, mnogi vjeruju da je sida u Kinu stigla izvana. No, vjerujemo da će se to promijeniti i da ljudi polako počinju prihvaćati ovu bolest i samim time se i s njom suočiti“.

„Sida je naime bolest kao i svaka druga. Ona nije izraz Božje kazne za neki nemoralni život“; dodaje i naglašava Mwombeki. Pomagati oboljelima, to će zasigurno raditi i u budućnosti isto kao što će se i nadalje brinuti o žrtvama seksualnog nasilja u Africi. „Vrlo često po tom pitanju ne mogu učiniti ništa jer ni sudovi ne rade kako bi trebali“, kaže ovaj Afrički svećenik i dodaje kako će usprkos svemu nastaviti s radom i to – kao i do sada – uz Božju pomoć i pomoć svojih suradnika.

Autor: Nancy Hauschild / Željka Telišman

Odg.ured: Srećko Matić