Nepismenost je globalni problem

Što se više bliži 2015. godina, to postaje sve izvjesnije da će obrazovni ciljevi koje si je postavila međunarodna zajednica teško moći biti ostvareni. Brojke u UNESCO-vom izvještaju pod naslovom "Obrazovanje za sve" koji se ove srijede (29.1.) predstavlja u Addis Abebi su poražavajuće: 57 milijuna djece na svijetu ne ide u školu. 774 milijuna odraslih je nepismeno. Najčešće su to žene i mlade djevojke iz ruralnih krajeva i nerazvijenih zemalja. "Gotovo sigurno računamo s time da ćemo i nakon 2015. morati nastaviti raditi na ciljevima koje smo si zadali", kaže za DW Pauline Rose koja je od 2011. godine kod UNESCO-a nadležna za izvještaj o obrazovanju u svijetu.

Pritom su deklaracije s ciljevima donesene 2000. godine na Svjetskom forumu za obrazovanje u Dakaru zvučale tako optimistično: 164 zemlje su se tada obvezale da će si dati za zadatak ostvariti šest velikih obrazovnih ciljeva poput širenja ponude poticanja djece u ranoj dobi i omogućavanja da što više djece pohađa osnovnu školu, smanjenje stope nepismenih i izjednačavanje obrazovnih šansi za muškarce i žene.

Uspjesi na području predškolskog i osnovnoškolskog odgoja

Program "Obrazovanje za sve" UN-ove organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu je time jedan od najvećih na svijetu. Kako bi imao pregled nad onim što je od ciljeva zadanih prije 14 godina ostvareno, UNESCO od neovisnog tima traži da redovito u svakoj pojedinoj zemlji ispita kako stoje stvari s tih šest glavnih ciljeva.

"Postoje napredci, pogotovo na području pristupa školovanju", ukazuje Barbara Malina iz njemačke komisije UNESCO-a za obrazovanje u razgovoru za DW. Tako je, kaže ona, od 2000. godine posebno ekspandiralo područje predškolskog odgoja: "Prije je samo trećina djece bila u institucijama predškolskog odgoja". Danas, pak, polovica djece ide u vrtiće ili neke druge institucije predškolskog odgoja. I na području osnovnoškolskog obrazovanja su u mnogim zemljama zabilježeni znatni pomaci. "Broj djece na svijetu koja ne idu u osnovnu školu se u odnosu na 2.000 prepolovio", kaže Barbara Malina.

Najviše nepismenih - žena

Većina ovih pomaka zabilježena je, međutim, prije svega prvih godina nakon Svjetskog foruma za obrazovanje u Dakaru. Odonda na mnogim važnim područjima razvoj stagnira. Tako je od 1999. broj mladih koji ne pohađaju školu smanjen za 31 posto na 69 milijuna, ali od 2007. godine nema većih pomaka. To se mora znatno popraviti, smatra Pauline Rose iz UNESCO-a.

Posebno upada u oči da je motor razvoja u zastoju kod nepismenih među odraslima. "774 milijuna ljudi u svijetu nije pismeno, dvije trećine od toga su žene", upućuje Rose. Taj broj se od 1990. smanjio za 12 posto, ali od 2000. samo za jedan posto - dakle, upravo od one godine kada je pokrenut program "Obrazovanje za sve". Rezultati na tom području su najlošiji, konstatira Rose.

Manjak učitelja

U UNESCO-ovom izvještaju se kao razlozi zbog kojih je većina zemalja daleko od ostvarenja postavljenih obrazovnih ciljeva navodi manjak učitelja i kvaliteta nastave. Učenje i podučavanje su u fokusu ovogodišnjeg izvještaja. "250 milijuna djece širom svijeta nije svladalo osnove čitanja, pisanja i računanja iako je polovica njih četiri godine pohađala školu", ukazuje Barbara Malina. To je alarmantni zaključak izvještaja. Posebno on važi za djecu iz subsaharske Afrike.

Za kvalitetu obrazovanja je, prema analizi UNESCO-a, od presudnog značaja kvaliteta nastavnika i nastave. U mnogim zemljama, međutim, vlada drastična nestašica učitelja. Da bi sva djeca na svijetu mogla dobiti osnovnoškolsko obrazovanje, moralo bi se do 2015. godine zaposliti još 5,1 milijuna učitelja.

Obrazovni problemi i u industrijskim zemljama

UNESCO-ov izvještaj pokazuje i da bi u brojnim regijama svijeta učitelji morali imati bolju naobrazbu, lakši pristup kvalitetnim nastavnim materijalima i biti adekvatnije plaćeni. Upravo u ruralnim krajevima i nerazvijenim zemljama je teško osigurati učiteljski kadar pa bi za ta područja morali biti smišljeni načini za motiviranje nastavnika poput viših honorara ili besplatnog smještaja. U zemljama poput Bangladeša i Gambije je na taj način zabilježen uspjeh.

Ali manjkavosti u nastavi uočene su i u industrijskim zemljama: "Učitelji moraju biti školovani i za nastavu s grupama učenika koji imaju određene hendikepe, a to često nije slučaj", ukazuje Barbara Malina iz njemačke komisije UNESCO-a. U Njemačkoj su tako na primjer škole suočene s izazovom integriranja učenika s hendikepom u normalnu nastavu. Osim toga, učitelji moraju biti pripremljeni za rad s djecom doseljenika.