Netolerancija prema migrantima u Sloveniji

Slovenija se spominje kao najnaprednija od deset novih zemalja članica Europske Unije. Najsjevernija republika negdašnje SFRJ od 1991. godine je neovisna i sa svojih dva milijuna stanovnika proces transformcije do samostalnosti, tržišne ekonomije i demokracije prolazila je gotovo bez većih poteškoća. Međutim, sada se u Sloveniji sve više pojavljuju nacionalistički i populistički glasovi protiv migranata sa juga, migranata koji već desetljećima žive u Sloveniji.

Slovenija je među pristupajućim zemljama stekla ugled primjernog učenika. Europska je Unija zadovoljna s izgradnjom demokratskih struktura i usuglašavanju zakona u Sloveniji. Njemačka zastupnica u Europskom parlamentu, Ruth Hieronymi, smatra da je Slovenija kao kandidat najdosljednije izvršavala svoje domaće zadaće: ”Kao što je Irska bila primjeran đak u jednom od posljednjih krugova proširenja tako je to prema svim podacima u ovom krugu Slovenija”.

Međutim, povratkom u Europu u toj su se zemlji vratili nacionalistički i populistički tonovi protiv migranata sa juga. Konkretno, radi se o sukobu oko ”Gastarbajtera” koji su šezdesetih i sedamdesetih godina iz ostalih dijelova bivše Jugoslavije dolazili raditi u slovenske tvornice. Nakon odvajanja 1991. godine imali su pravo na slovensko državljanstvo. Međutim, rok za predaju zahjteva bio je kratak, a nakon njegova isteka nisu više mogli postati slovenski državljani. Uslijed toga 18 tisuća ljudi izgubilo je pravo na boravak i stanovanje, radno mjesto, a bez putovnice nisu mogli ni putovati. Tako su u zemlji koju su izabrali za domovinu postali”ilegalci”. Tzv. "izbrisani" zajedno s državljanstvom i prava na ostvarene mirovine, invalidnine, vlasništvo nad nekretninama, zdravstvenu zaštitu. Slovenski ustavni sud prošle je godine donio pravorijek prema kojem se tim ljudima treba vratiti pravo na stalno prebivalište, koje im je oduzeto prije 12 godina, a time i mogućnost da zatraže slovensko državljanstvo, a retroaktivno mogu tražiti i odštetu. Parlament je zatim krajem listopada prihvatio i zakon koji im to omogućuje, međutim konzervativna oporba tom se potezu odlučno protivi, naglašavajući kako će zakon imati teške materijalne posljedice za Sloveniju. U ekstremnoj se desnici naglašava kako je kod ”izbrisanih” riječ o ”špekulantima i neprijateljima slovenske države. Među stanovništvom ovakve populističke izjave nailaze na plodno tlo. ”Smatram da ovdje postoji opasnost da ljudi s juga prevagnu. Ranije nisu bili muslimani, južnjaci, bili su kao bubice, svi smo mi bili prijatelji. Danas je to potpuno drukčije.”

Oporba se u drugom pokušaju uspjela izboriti da se o izbrisanim neslovencima Slovenci izjasne na referendumu. Pitanje na koje u nedjelju, 4. travnja odgovaraju glasi: ”Slažu li se sa Zakonom o povratu prava na boravak Hrvata, Srba, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca i drugih pripadnika naroda bivše Jugoslavije koji su prilikom osamostaljenja Slovenije u njoj živjeli, a nisu tražili ili nisu dobili slovensko državljanstvo. - Vanparlamentarna ljevica pozvala je Slovence da referendum bojkotiraju, jer on, kako tvrde jača ksenofobiju i zagovara kršenje ljudskih prava. Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan neće izići na referendum, koji je u intervjuu za najnovije izdanje tjednika ”Mladina” nazvao sramotom za Sloveniju, jer - citiramo - neće se glsovati o fromalno postavljenom pitanju nego o ljudskim pravima i poštivanju odluke Ustavnog suda, a slijedom toga hoćemo li živjeti u ustavnoj demokraciji ili ne, rekao je Kučan i dodao kako bi nepoštivanje odluke ustavnog suda bio kraj pravne države.

Miki Cvitanović živi u Ljubljani. U Sloveniji živi 27 godina, on i njegova supruga, kako kaže, dolaze odozdol, ali ovdje su mu se rodila djeca. Nakon neovisnosti zatražio je slovensko državljanstvo - međutim to mu je pravo bilo uskraćeno punih šest godina. Zbog toga je izgubio posao kao socijalni pedagog. Bez papira nije mogao napustiti Sloveniju. Bio je u velikom strahu. Osim toga njegova je supruga morala platiti kaznu, jer je kod nje – odnosno u vlastitom stanu – stanovao kao ”ilegalac”. U međuvremenu je dobio slovensku putovnicu. Za to što među stanovništvom nema tolerancije ima čak i razumijevanja, ali ne i za političare koji politističkim tonovima žele pridobiti glasove birača: ”Mora se uzeti u obzir da se narod koji ima tek 1,9 milijuna stanovnika, nalazi u strahu da će se potpuno izgubiti u europskom prostoru. Stoga razumijem svojersne traume zbog koje nastaje netolerantnost. Sve to međutim ne daje pravo slovenskoj oporbi i cijeloj slovenskoj politici da poduzima ovakve korake".

Najviše netolerancije na vlastitoj koži osjete bosanski muslimani, a u Sloveniji ih živi oko 47 tisuća. Sa 2,4 posto udjela u ukupnom stanovništvu, nakon katolika, muslimani su druga po veličini vjerska zajednica u zemlji. Mnogi su kao gastarbajteri došli tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća, a njihova vjerska zajednica već 35 godina planira izgraditi džamiju. Prošloga prosinca gradsko vijeće Ljubljane odobrilo je gradnju prva džamije u Sloveniji. Od tada sve je više prosvjeda i populizma, a konzervativne snage i ovdje referendumom među ljubljančanima želi spriječiti njezinu izgradnju.

Muftija Osman Đogić kritizira prije svega političare koji prema njegovom mišljenju svjesno šire predrasude: ”Političari se igraju sa strahovima stanovništva. Koriste pogrešne informacije i kažu kako muslimani prave probleme. Međutim, to su neosnovane tvrdnje. Ako sada ne pravimo probleme, zašto bi to činili ubuduće? Želim samo ljudima reći: Ne slušajte argumente političara, jer su neosnovani”.

Ovakav razvoj situacije sa zabrinutošću gleda i veleposlanik Europske Unije u Sloveniji Erwan Fouéré: ”Razočaravajuće je to. Zabrinuti smo. To ne odgovara razini tolerancije i poštivanja ljudskih prava koje bi smo očekivali od Slovenije”.

-----------------