1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Nevidljivi Zagreb"

Vid Mesarić21. ožujka 2005

Napuštenim tvornicama, svojevrsnim spomenicima prošlih vremena, već nekoliko godina intenzivno se bave zagrebačke vaninstitucionalne udruge Platforma 9.81 i BLOK – lokalna baza za osvježavanje kulture. Kroz različite projekte te skupine nastoje starim formama udahnuti nove sadržaje, a akcija je nazvana „Nevidljivi Zagreb“.

https://p.dw.com/p/9ZkU
Foto: dpa

Industrijska arhitektura kakva je obilježila prošlo stoljeće danas više ne služi svojoj svrsi. Veliki pogoni preselili su se sve dalje od gradskih središta, i zbog širenja urbanih cjelina, ali i zbog novih tehnologija proizvodnje. Hrvatska situacija dodatno je složena zbog procesa tranzicije koji je uništio nekadašnja velika industrijska poduzeća, te ostavio njihove prostore praznim i neiskorištenim.

Te građevine koje su čak i do prije nekoliko godina udomljavale velike industrijske pogone, svojim su specifičnim izgledom i prostornom koncepcijom uspjele zadržati status prepoznatljivih „landmarka“. No, one danas, nažalost, djeluju zastrašujuće i opasno. Glasovi koji pozivaju na to da se s kompleksima nekadašnjih industrijskih divova treba postupati pažljivo sve su glasniji – različitim akcijama sugerira se temeljito promišljanje budućnosti tih lokacija, postavlja se pitanje što rušiti, što rasprodati, a što zaštititi, konzervirati i napuniti novim, ovaj put, javnim i kulturnim sadržajima.

Nazvavši projekt «Nevidljivi Zagreb» udruge Platforma i Blok aludiraju na potencijale napuštenih ili besperspektivnih prostora grada koji su nestali iz fokusa javnosti, a sljedeću veliku akciju pripremaju za rujan kada će se u tim prostorima održati dvotjedni multikulturalni festival. «Cilj našeg projekta je pokazati javnosti da ima pravo tražiti grad, da na grad isključivo pravo imaju njegovi građani i da isto tako imaju pravo i mogućnost da ga kreativno koriste» objašnjava Marko Sančanin iz udruge Platforma 9.81, a njegova suradnica Vesna Vuković iz BLOK-a nastavlja: «Nama je tu naglasak na nekoj vrsti javnog prostora. Ono na što mi ciljamo je dobivanje jednog od ovih prostora za mogući, budući hibridni kulturni centar. To bi bio centar koji ne bi koristila samo jedna institucija, nego čitava neinstitucionalna kulturna scena. Čini nam se da se javni prostori sve više privatiziraju, nama je upravo naglasak na tome da se osvajaju novi javni ili polu-javni prostori.»

Želja inicijatora projekta je prikazati da je vrijednost takvih prostora puno veća od samo materijalne. Dodatni poticaj im je aktualna situacija na zagrebačkom tržištu velikih nekretnina, koje usprkos svojoj povijesnoj vrijednosti i značenju, postaju skladišta ili zemljišta za novogradnje, naglašava Emina Višnjić iz BLOK-a, koja o mogućnostima za dobivanje jednoga od prostora kaže: «Mislim da to nije situacija koja je određena dinamikom na tržištu, nego je određena političkom dinamikom kao i većina situacija s prostorima kojima je grad vlasnik ili bi trebao biti vlasnik. Moguće je postaviti pitanje koliko je to strateški i politički važno – naravno da se nešto što je nezavisna kultura nalazi na političkoj margini, ali s obzirom na to da stvari u gradu Zagrebu, koliko sam uspjela shvatiti, funkcioniraju više po sistemu podražaja i reakcije, nego planiranih strategija – sve je moguće.»

Upravo podražajem poput najavljenog rujanskog festivala predstavnici vaninstitucionalne kulturne scene nadaju se postići svoj cilj: «Konkretno, naša ideja je da se neke od tih lokacija pretvore u stalne kulturne i javne prostore grada. Mislimo da je to važno stoga što s jedne strane mladi ljudi koji uživaju u nekim sasvim drugim životnim stilovima trebaju neke druge tipove kulturnih javnih prostora, a s druge strane suvremena kulturna produkcija apsolutno zahtjeva neke druge tipove prostora od onih tradicionalnih.» Možda je još važnija od dobivanja na korištenje nekog od napuštenih industrijskih prostora, sama koncepcija ove inicijative – a to je podizanje svijesti društva da ima pravo tražiti izravni utjecaj na prostor svog života. I to ne samo pravo nego i obavezu.