Nevjerojatna priča o Bitterfeldu

DW-WORLD.DE: Gospodine Tischer, kako ocjenjujete trend u Bitterfeldu od pada Berlinskoga zida?

Horst Tischer: Reći ću sasvim jasno: to je zapravo priča koja se ne može opisati! Mora se podsjetiti na to da je Bitterfeld u trenutku promjene bio na glasu kao najprljaviji grad. A kada se danas naša regija usporedi s tadašnjim vremenom, gotovo je nevjerojatno u što se pretvorila.

Sasvim bez negativne strane?

Taj trend naravno nema samo pozitivne strane. U vrijeme promjena imali smo otprilike 75.000 radnih mjesta. Od njih je velik dio otpao. Ali danas smo kod lijepog broja od približno 40.000 do 45.000 radnih mjesta.

Je li to dovoljno za ljude u Bitterfeldu?

Naravno da su povećane i potrebe ljudi, tako da se neko čisto zadovoljstvo ne bilježi. Ali reći ću, nestrpljenje i zahtjevi za većim mogu imati i pozitivan učinak.

Spoj kemijske i filmske industrije

Koji su najbolji primjeri koji pokazuju što je Bitterfeld dobio u tih gotovo dvadeset godina?

Kemijski je park spoj dviju velikih grana koje su ovdje ranije dominirale, kemijske i filmske industrije. Oba ta tvornička kompleksa, ogromne površine, potpuno su sanirana. Svi su otrovni elementi uklonjeni, stvoreno je mjesto za nove industrijske pogone.

Primjerice?

Naselilo se tako jedno veliko poduzeće, poput Bayera, koji ovdje proizvodi, za nas najpoznatiji, Aspirin. Pored toga su tu pogoni u kojima se proizvode materijali za boje i nešto slično. Imamo i jednu veliku američku tvornicu staklenih ploha. A vrata smo širom otvorili svim mogućim malim poduzećima.

Kako pri tome prolazi okoliš?

Primjer za razvoj Bitterfelda je renaturalizacija Goitzschea. Ta velika rupa koja je ostala iza površinskog kopa danas je poplavljena – čak i ako je tomu pomogla i poplava 2002. godine. Bitterfeld je tako danas grad na jezeru.

Već ste rekli, kako je svojedobno izgubljeno puno radnih mjesta. Što je Bitterfeld još izgubio u proteklih 20 godina, za čim žalite?

Naravno da je to što su ljudi napustili našu regiju, oni najfleksibilniji i najpokretljiviji, ali i najobrazovaniji i najmlađi. Starenje društva koje se u takvoj regiji time postiže ono je što nas pomalo rastužuje. Ali, novim naseljavanjem, primjerice u Solarnoj dolini (osnivanje poduzeća Q-Cells za proizvodnju solarnih ćelija – primjedba urednika) primjećujemo da se ljudi naravno ovdje i vraćaju, da ovdje nalaze posao.

Bitterfeld se 2007. spojio s nekoliko susjednih općina u Bitterfeld-Wolfen. Zašto?

Ta se fuzija već neko vrijeme motala po našim glavama. Uvijek smo govorili o regiji Bitterfeld-Wolfen, puno prije nego li je došlo do spajanja. Ta fuzija ima veze s tim što se naše industrijske površine prostiru preko pet lokalnih jedinica koje su se praktično ujedinile. Time je rođena želja da se omogući brža obrada zahtjeva. A općine su jedna od druge bile jako blizu da se uopće više nije mogla prepoznati granica općine ili grada. Malo pritiska iz industrije, malo obzira kod političkih čimbenika – to je konačno dovelo do toga da smo se sporazumjeli da se spojimo.

Prisilni brak

Zvuči kao prisilni brak?

Reći ću to ovako: svaka fuzija na početku pravi poteškoće. Još se borimo s njima. Ali, čvrsto sam uvjeren u to da ćemo ih prebroditi. Doduše, još je dug put dok svi ljudi postanu svjesni tog spajanja. U prošlosti je svakako bilo rivalstava, prvenstveno između dvaju velikih gradova - Bitterfelda i Wolfena. Ona se moraju prebroditi. Ali, mislim da ćemo iz te fuzije izvući i dobre efekte.

Možete li baciti pogled u budućnost: kako gledate na razvoj Bitterfelda-Wolfena u sljedećih pet do deset godina?

Mi i dalje pokušavamo kroz pametan marketing poticati taj razvoj, posebno u solarnoj dolini i u kemijskom parku te daljnje dovršavanje rekreacijskih mogućnosti na Goitzscheu. A sve to se, što se i sa stanovništvom vrlo jasno raspravlja, mora strpljivo razvijati. Neće biti iznenadnog razvoja kakav je bio kratko nakon promjena. Našu budućnost želimo i dalje usmjeravati ka industrijskom gradu na jezeru.