Ništa od mira!

Pronaći put za mir na Bliskom istoku – to je cilj međunarodne konferencije koja se danas održava u Rimu. Među sudionicima je i američka ministrica vanjskih poslova Rice, koja je u ponedjeljak i utorak boravila u Libanonu, Izraelu i palestinskim područjima. Rezultati njezinih razgovora s tamošnjim političkim vodstvima bili su mršavi.

Od Amerike se očekivalo više

Od osobe koja bi trebala posredovati i biti mirotvorac moglo bi se očekivati i više. Najprije je američka ministrica vanjskih poslova oklijevala više od tjedan prije nego što se uputila na Bliski istok kako bi barem razgovarala sa sukobljenim stranama. A nakon toga se Condolleeza Rice ograničila uglavnom na obećanje o dostavi humanitarne pomoći Libanonu i pružanju pomoći u obnovi zemlje. Premalo i prekasno – dojam je što ostavilja nakon svojeg posjeta Bejrutu.
No, pitanje glasi je li realno bilo očekivati više? Vjerojatno ne. Jer Vlada u Washingtonu od početka je jasno davala do znanja kako ne samo da potpuno razumije motive Izraela, već i da je spremna svoje termine za pokušaje rješavanja krize usuglasiti s Jeruzalemom. Pri tome su se i Washington i Izrael našli u škakljivoj situaciji. Najprije je bilo predviđeno da će «izraelska vojna operacija trajati samo nekoliko nekoliko dana», da bi zatim bilo riječi o «o nekoliko tjedana». A prije kraja ofenzive Washington ne želi razgovarati ni o primirju ni o slanju međunarodnih snaga. Ali kako se ipak ne bi ugušila nada da je okončanje sukoba moguće, američka je ministrica u igru ubacila te dvije stvari, uz najavu da će danas u Rimu na međunarodnoj razini razgovarati o mogućnostima rješavanja sukoba.

Već viđeno?

Koliko god to zvučalo pozitivno, Izrael je dobio nekoliko dodatnih dana da uništi Hezbolah. No, radi se o cilju koji se ne može ostvariti u tako kratkom vremenu, a to znaju svi. Kao ni jedna druga država Izrael ima iskustva na jugu Libanona. I prije je jedna vojna akcija završila okupacijom koja je trajala 18 godina.
Neke stvari se ponavljaju, pa kao što je izraelsko topništvo u studenom 1996. godine ubilo libanonske izbjeglice u UN-ovom kampu Kafr Kana, tako se i sada bombardiraju svima poznata uporišta UN-ovih snaga na jugu Libanona, u kojima su ubijena četiri UN-ova vojnika. Radi li se o namjernoj akciji, što tvrdi Kofi Annan, ili se radi o greški, zbog koje je Izrael izrazio žaljenje, to će na koncu ostati nevažno. Međutim, ovaj slučaj pokazuje da bi nazočnost međunarodnih snaga na jugu Libanona morala biti drukčija od dosadašnje.

Pružaju li plave kacige nadu

Kako bi misija trebala izgledala i tko bi u njoj trebao sudjelovati, o tome će se danas vjerojatno odlučiti na konferenciji u Rimu. Mišljenja sudionika do sada su se bitno razlikovala. Međutim, možda će smrt UN-ovih promatrača ubrzati proces odlučivanja, kao i činjenica da se do sada nije ništa poduzelo protiv ubijanja stotina civila i bijega stotina tisuća stanovnika.
Pri tome rimski sastanak nije nikakva mirovna konferencija, već samo pokušaj da se zaustavi oružani sukob i učini prvi korak prema normalizaciji stanja u Libanonu. Cilj međunarodnih snaga nije nametanje mira, već njegovo očuvanje. Ali, do mira najprije treba doći, no čini se da on još nije na pomolu. Izrael je u međuvremenu pronašao novo jezično rješenje, a ono glasi, dok se ne pojave mirovne snage Izrael će se sam pobrinuti za red i mir, a to znači, nastavak kao i do sada.