Nije sve ranije bilo loše, nije sve danas dobro

Uz premijerni nastup prvog zagrebačkoga Zbora pritužbi, koji je u pjesmu pretočio prigovore i žalbe koje su građani Zagreba tjednima slali putem interneta, te uz izvedbe, predavanja, izložbe i diskusije u kojima su sudjelovali deseci aktivista, umjetnika, teoretičara i stručnjaka s različitih područja istraživanja Operacija grad kroz dva tjedna trajanja premrežila je Zagreb raznolikim programima koji su istraživali i ilustrirali uglavnom negativne trendove u urbanom razvoju. Iako su se programi odvijali po čitavom gradu, središte manifestacije bilo je bivše zagrebačko kino Mosor, koje je posljednjih mjeseci pretvoreno u društveni centar dostupan za korištenje svim građanima.

Operacija pokrenuta „prerano“

Jedan od organizatora Operacije grad Petar Milat iz Multimedijalnog instituta kaže da je od svojega prvog izdanja manifestacija evoluirala: „Prije tri godine na neki smo način došli prerano. Prostor smo shvaćali kao „prostor za nas“ kao one koji proizvode kulturu. U međuvremenu stvari su se promijenile i danas Operacija grad nije više samo pitanje toga da mi – znači nezavisne kulturne inicijative i organizacije – dobijemo prostore (iako je to i dalje važno pitanje za kulturu u Zagrebu i Hrvatskoj), nego se moramo baviti generalnim pitanjem prostora. Urbanizam postaje glavni motor društvenog razvoja, a neoliberalizam u Hrvatskoj je rasprodaja prostora.“

Prostor je, nastavlja Milat svojevrsno obećanje društvenoga razvoja koje se danas rasprodaje, pa je bilo nužno aktivnostima Operacije grad ući u širi društveni kontekst. Moto manifestacije bio je „Saznaj, raspravi, sudjeluj“, a jedan od programa koji je zašao u sva tri aspekta bila je izložba „Grad gradi grad“ koja je ponudila platformu za raspravu temeljenu na interpretaciji i analizi dva modela planiranja koji su proteklih desetljeća obilježili rast Zagreba – socijalističkog i suvremenog. Jedan od autora izložbe Marko Sančanin iz Platforme 9,81 napominje da se izložbom željelo istaknuti: "...da zablude koje govore da je sadašnji neoliberalni poredak u potpunosti loš ili da je onaj prije bio u potpunosti dobar su u potpunosti krive. Isto tako ova izložba želi pokazati komparaciju između ta dva perioda zagrebačkog planiranja grada i na neki način rasvijetliti stvari koje su dobre u jednom i drugom. Iz našeg kratkoga istraživanja sa sigurnošću se može izvući tvrdnja da su neki izumi i prakse, pogotovo u 80-ima, bile korisne i interesantne i danas primjenjive.“

Grad kao matrica različitosti

Ugledni teoretičar Richard Senett ustvrdio da jedino grad može biti matrica u kojoj raznolikost i složenost osoba, interesa i ukusa biva dostupna kao društveno iskustvo, no Sančanin napominje da je – ukoliko se zagrebačka situacije ne počne mijenjati - vrlo upitno može li taj grad uopće obavljati tu funkciju: „Grad kao matrica različitosti u današnjem Zagrebu je nemoguć zato što je privatna sfera na svim razinama ovladala gradom. Ti privatni odnosi utemeljeni na bliskosti - na čemu se bazira i korupcija - zapravo vladaju gradom. Zbog toga je grad kao mjesto političke imaginacije, suživota stranaca, ljudi koji su različiti nemoguć u današnjem Zagrebu.“

Zagrebačke specifičnosti i probleme komentirali su i mnogi umjetnički projekti – neke od njih predstavlja jedna od organizatorica manifestacije Sonja Soldo iz BLOK-a: „Radionica kulturalne konfrontacije, koja je rezultirala predstavom „Zašto ne odete do gradonačelnika?“, odlično je uspjela i što se tiče publike i reakcija na izvedbu. Član gradskog poglavarstva Duško Ljuština izašao je, naime, na pozornicu i odglumio samoga sebe iziritiran onim što je vidio u predstavi.“

Reklame prekriti crnim platnom?

U sklopu ciklusa „Ako ih sretnete, pridružite im se“ održan je i niz provokativnih performansa po ulicama i trgova, no akcija Kristine Leko, koja je crnim platnima željela prekriti reklame na pročeljima zgrada središnjeg gradskoga trga, nažalost nije bio realiziran – Sonja Soldo: „Mi od toga ne odustajemo, a čini mi se da je tim radom postignut cilj jer su otvorena pitanja sudjelovanja građana u raspolaganju javnim prostorom. Zanimljivo je tko nas pita kad banka stavlja svoju reklamu i time nam zagađuje nam prostor, a kada ju samo na tri dana želimo prekriti onda se na jedan jedini mig poslovnog subjekta grad umiješa i izda zabranu rješenja koje je ranije odobrio.“

Neoliberalizam kao religija

Završnica Operacije grad bio je trodnevni simpoziji o poprištima neoliberalizma, koji je okupio 10-ak uglednih svjetskih stručnjaka i teoretičara poput antropologa Neila Smitha, filozofa Borisa Budena ili umjetnika i gradonačelnika Tirane Edija Rame. Komentirajući strategije nadilaženja negativnih neoliberalnih praksi o kojima se raspravljalo Petar Milat ističe „…da neoliberalizam treba promatrati iz više perspektiva – ne samo kao ekonomsku doktrinu ili skup ekonomskih mjera, nego i kulturalno i politički. To bi značilo da se o neoliberalizmu treba govoriti i iz religijske perspektive u smislu u kojem neoliberalizam obećava nešto što su nekada nudile religije. Boris Buden i Keller Easterling govorili su o tome da se neoliberalizam najlakše može napasti s pozicije kritike religioznog govora i diskursa“, zaključuje Milat. Treća Operacija grad otvorila je tako mnoge zanimljive i goruće teme, a do svojega sljedećega izdanja javnosti na proučavanje ostavlja „Priručnik za život u neoliberalnoj stvarnosti“ – izdanje koje osim što je katalog manifestacije donosi i niz teorijskih tekstova o toj temi.