Nikakve nagrade ako je blagajna prazna!

I u Njemačkoj se više puta čula inicijativa za ograničenjem prihoda članova uprave poduzeća kojima se isplaćuju premije i otpremnine u desecima milijuna eura. Nije rijetkost da se takvi iznosi plaćaju čak i ako je koncern u gubicima ili, još gore, ako državno tužilaštvo već "kopa" po dokumentima tvrtke zbog sumnje u korupciju ili barem utaju poreza. Do sada su sve te inicijative padale u vodu iz veoma jednostavnog razloga: tvrtke su privatno vlasništvo i nitko ne može nekome zabraniti - pa čak niti dioničkom društvu - da, ako ga je volja, nekome plati basnoslovni iznos, bez obzira na učinak.

"Socijalna pošast"

Stoga su riječi Jeana Claudea Junckera, predsjednika vlade i ministra financija Luksemburga, koji je povrh toga i predsjednik euro-skupine, i više nego iznenađujuće. On je izjavio kako se u mnogim članicama mogu uočiti "skandalozni trendovi" i to prije svega kada je riječ o otpremninama. Tu pojavu je nazvao "socijalnom pošasti" koja se, kako se izrazio, "više ne može prihvatiti", osobito kada nagrada stoji u velikom nesrazmjeru s postignutim rezultatima.

Većina ministara se odmah složila sa svojim kolegom iz Luksemburga i štoviše, povela se rasprava o instrumentu koji svakoj državi itekako stoji na raspolaganju - porezu. Njemački ministar već razmišlja da tvrtke mogu knjižiti kao trošak samo iznos do jednog milijuna eura - ostalo će svojim menadžerima morati plaćati iz čiste dobiti. Kako se čulo od Junckera, ta ideja se dopala mnogim europskim ministrima - pa čak i u još radikalnijem obliku - da se niti jedan dio otpremnine više ne može voditi kao trošak poslovanja.

Kako onda objasniti radnicima da traže previše?

Naravno, europske ministre nipošto nije prožeo duh komunizma nego su razlog za ovu raspravu zahtjevi koji se čuju s druge strane: od posloprimaca koji, vođeni primjerom menadžera, isto traže više za sebe. Juncker stoga priznaje kako se radnicima teško može objasniti kako je neopravdana povišica od nekih 6% dok u džepove menadžera pljušte milijuni. Europske ministre financija već ozbiljno zabrinjava rezultat čitave te jagme za više novca: inflacija. Ove godine će ona iznositi nekih 3,2 % dok je 2007 bila 2,1 %. Razlog je naravno sve veća cijena energenata. Oko pitanja hoće li to potpuno ugušiti rast u euro-zoni ministri su složni: sigurno neće, ali će smanjiti stopu rasta sa 2,6% u prošloj na 1,7% u ovoj i 1,5% u sljedećoj godini.

Kod inflacije, europski povjerenik za monetarna pitanja Joaquin Almunia upozorava da ona najviše pogađa najsiromašnije stanovništvo. Zato Bruxelles dozvoljava vladama da - koliko im to dopušta državni proračun - poduzmu mjere kako bi njemu olakšali život. Ali inače su ministri čvrsto uvjereni u liberalni koncept: samo reforme tržišta rada i uslužnog sektora su pravo sredstvo protiv povišenja cijena. (aš)