1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nimalo naivan otac naive

8. rujna 2010

Samouki pionir naivne umjetnosti Henri Rousseau za života je bio ismijavan zbog neskladnih proporcija i neukog pristupa slikarstvu. No već su i prvi predstavnici avangarde uvidjeli da "naivna" umjetnost nije baš naivna.

https://p.dw.com/p/P60j
Slika Henrija Rousseaua
Tajni i egzotični svijet Henrija RousseauaFoto: Musée d’Orsay, Paris

Neki su ga posprdno zvali "Carinik" zbog njegova zanimanja. Drugi su se otvoreno ismijavali njegovom novom i neobičnom stilu koji se nije pretjerano držao akademskih normi. Neskladne proporcije, statične figure i prije svega vegetacijska pozadina koja svojom težinom potpuno odvlači pažnju od same radnje elementi su Rousseauovih platna koji su tadašnjoj akademskoj publici i kritici poslužili kao dokaz za tezu o Rousseau kao umjetniku kojeg ne treba shvaćati ozbiljno.

Dobro obaviješteni "naivac"

Henri Rousseau
Nimalo naivni "Carinik"Foto: picture-alliance/dpa

No predstavnici avangarde su već tada, početkom 20. stoljeća u "Ujaku Rousseou" vidjeli pionira modernog izražaja i umjetnika koji svojim fantastičnim svijetom punim egzotične flore i faune priprema teren generacijama koje dolaze. Pravu slavu "Carinik" je doživio dolaskom nadrealista koji su u Rousseau prepoznali pionira onoga što je pisac nadrealističkog manifesta André Breton nazvao umjetnošću snova i podsvjesnog. Rousseau nije bio nimalo naivan čudak odsječen od umjetničke stvarnosti kakvim ga je predstavljala tadašnja službena kritika. O tomu svjedoči podatak da je on među prvima prepoznao važnost nadolazećih imena poput Pabla Picassa kojem je već 1905., daleko prije nego što je to učinila umjetnička javnost, rekao kako ga smatra najboljim suvremenim umjetnikom. Nadrealisti su Rousseaua cijenili prije svega zbog pristupa tematici. Za razliku od, recimo, Paula Gaugaina koji je svoje egzotične motive tražio na drugom kraju svijeta, Rousseau je motive za svoja platna nalazio u prirodoslovnom muzeju u Parizu i, kako je sam rekao, u svojim snovima. Ti su snovi inače trezvenog državnog službenika često i na javi odvodili u nepoznate predjele.

Smrt u siromaštvu

Slika Henrija Rousseaua "San"
Programatski naslov "San"

Tako poznata spisateljica Gertrude Stein svjedoči o jednoj zabavi koju je za svog prijatelja organizirao tada mladi i nepoznati Pablo Picasso i gdje je Rousseau okupljene zabavljao svojim pričama o Meksiku. Većina okupljenih međutim nije znala da otac naive nikad nije napustio Francusku. No to nije umanjilo ljubav avangardista prema svom "Ujaku". Kad je 1910. umro potpuno siromašan, prijatelji su ga pokopali skromno, obećavši mu da će mu jednog dana postaviti dostojan spomenik. Dvije godine kasnije poznati avangardist Robert Delaunay uspio je prodati dvije Rousseaove slike i od tog novca mu postaviti nadgrobnu ploču. Tekst na nadgrobnoj ploči sastavio je slavni Guillaume Apollinaire a uklesao ga je, da priča bude potpuna, Constantin Brancusi, jedan od najpoznatijih skulptora 20. stoljeća.

Autor: Nenad Kreizer (dpa, DRK)

Odg. ur.: D. Dragojević