Njegovateljica životinja Stephanie Danzer

Iako zapravo nije „ranoranioc“, Stephanie Danzer svakog se jutra budi već u 6 sati. Životinje u zoološkom vrtu su također već budne i čekaju na nju. Budući da ih jako voli, rano ustajanje joj ne pada teško. Naprotiv, dobro raspoložena, svakoga jutra napušta svoj stan u 6,45 sati.

Već više od polovice svog životnog vijeka, ova 37-godišnjkinja radi kao njegovateljica životinja u Zološkom vrtu u Duisburgu. S obzirom na prirodu posla koje zahtijeva velike tjelesne napore, Stephanie Danzer se na svom radnom mjestu i oblači shodno tome. Primjerice, kako životinjama često mora nositi teške sanduke napunjene mrkvom, celerom i zeljem, ili pak mora čistiti njihove kaveze, najradije oblači široku i sportsku odjeću.

„Čitanje lica“ životinja

Svih ovih godina, Stephanie je naučila „čitati s lica životinja“; isto onako kao što čita kriminalističke romane u slobodno vrijeme. Prema njezinom mišljenju, to je jako važno. I upravo na osnovu toga, Stephanie se takoreći jako dobro slaže sa svojim „štićenicima“ i to bez obzira da li je riječ o pticama, patkama, bradavičastim svinjama, nosorozima, marabuima, divljim psima ili pak sibirskim tigrovima. Probleme joj zadaju samo ždralovi i lavovi. Za ove posljednje kaže da se nalazi na „ samom vrhu njihove ljestvice obroka koje bi s velikim apetitom željeli pojesti“.

No, najviše od svih životinja, Stephanie voli deve. Iako ju je jedna već jednom ugrizla, to ju ne smeta već kaže kako su deve jako društvene i da zapravo vole blizinu ljudi.

„Deve vole da ih se dodiruje i to daju do znanja. S njuškom dođu sasvim blizu i traže da ih se mazi“, kaže Stephanie.

Na svjetsko prvenstvo u ragbiju na Novi Zeland

Stephanie se pak voli maziti sa svojim dečkom Andreasom s kojim živi u moderno namještenom stanu zajedno s još dvije mačke i jednim psom. Kako su joj životinje draže nego djeca, koju ne želi imati, niti život kod kuće si ne može zamisliti bez životinja. Njezin dečko iz svog prijašnjeg braka ima dvoje djece.

Kako ih oboje veže strast prema motorima, tako su se i upoznali. Zajednički su vrijeme provodili na motorima sve do prije dvije godine kada je Andreas obolio od jedne bolesti živaca. Od tada više nije u stanju niti voziti motor ali ni raditi.

Motor stoji u podrumu a Andreas pomaže svojoj djevojci u kućanstvu; priprema joj sendviče za posao.

No, da „samo zbog bolesti ostane kod kuće?“ Nikako! Iako je Andreas zapravo veći obožavatelj nogometa nego ragbija, Stephanie usprkos tome planira 2011. godine s njim otputovati na Novi Zelend na Svjetsko prvenstvo u ovom sportu. Kako bi ovaj plan mogla sprovesti u djelo, štedi svaki cent i dodatno radi tri poslijepodneva u tjednu na jednoj benzinskoj crpki.

Autor: Debarati Guha / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer