Njemačka festivalska euforija

Ima ljubitelja glazbe iz cijele Njemačke koji već godinama u rujnu putuju u sjevernonjemački Osnabrück samo kako bi prisustvovali festivalu glazbe bliskog i srednjeg istoka. Orijent-festival se održava po deseti put i tajna njegove dugovječnosti je, kako objašnjava direktor Michael Dreyer, uska specijalizacija na jednu vrstu glazbe.

Koncentrirani glazbeni užitak

I pritom Dreyer i njegovi suradnici svjesno igraju na kartu ekskluzivnosti. Jer u moru od preko 500 glazbenih festivala koliko ih se redovito svake godine održava diljem Njemačke, se nije lako izdvojiti po nečemu posebnom. U posljednjih 20-tak godina broj festivala se, kako je to ovih dana objavio Njemački glazbeno-informativni centar (MIZ) u Bonnu, učetverostručio. Festivali, gdje ljubitelji određenog žanra u kratkom roku mogu uživati u vrhunskim izvođačima, od kojih mnogi teško pronalaze put u redovite programe glazbenih kuća, su sve popularniji i kod publike. No i u pojedenim nišama je konkurencija u međuvremenu velika. Tako se recimo samo za komornu glazbu specijaliziralo čak 75 festivala. Slične brojke bilježe i festivali suvremene ili srednjovjekovne glazbe. O festivalima rezerviranima samo za jedan instrument, pri čemu naravno po popularnosti prednjači klavir, da se i ne govori. Još jedna od odlika mnogih festivala je i ta da se održavaju u provinciji ili mjestima gdje tzv. „visoka kultura“ rijetko navraća.

Teško do sponzora za ujgursku glazbu

„Festivali su važan sastavni dio kulturne ponude u Njemačkoj“, kaže glavni tajnik Njemačkog glazbenog vijeća Christian Höppner. No on istodobno upozorava političare kako ne bi smjeli zapostaviti aktualni kulturni program polazeći od toga kako je kulturni sektor ionako pokriven, uglavnom privatno financiranim, festivalima. Popularnost festivala pridonosi i tomu da velik dio sredstava dolazi i iz vlastite blagajne. Mnogi tradicionani festivali su gotovo rasprodani pri čemu cijena ulaznica u pravilu sve samo ne „popularna“. No i između velikih i etabliranih festivala bijesni konkurencija. Poznati Festival u Salzburgu je produljio trajanje samo zato da bi se na kraju mogao pohvaliti rekordnim brojem posjetitelja. Direktorica uglednog Beethovenovog festivala u Bonnu i praunuka Richarda Wagnera, Nike Wagner, se žali da među festivalima njemačkog govornog područja vlada uniformiranost. „Festivali su slični jer zbog isplativosti često surađuju“, kaže Wagner dodajući kako se festivali često prilagođavaju turnejama velikih orkestara koji također u što kraćem vremenu žele obaviti što veći broj koncerata kako se troškovi turneje na kraju isplatili. Ona smatra da najveći pritisak vlada na one festivala koje većinom financira neki gospodarski subjekt koji u pravilu na listi izvođača želi vidjeti „velika imena“.

No i mali festivali poput Festivala orijentalne glazbe u Osnabrücku sve teže sakupe potrebni novac. Pritom je, kako kaže direktor festivala Dreyer, sponzore i političare teško pridobiti za financiranje festivala s tematskim težištem na, kao što je to slučaj ove godine, ujgurskom glazbom.