Njemačka misija u Hormuškom tjesnacu?
2. rujna 2019
Hormuški tjesnac, jedan od najznačajnijih morskih putova za prijevoz nafte, i dalje je veoma prometan. To je najvažniji put koji povezuje proizvođače nafte s istoka Arapskog poluotoka i kupce nafte iz cijelog svijeta. Nakon nekoliko činova sabotaže na teretne brodove, ovaj morski put je postao nesiguran. SAD i Saudijska Arabija za sabotažu okrivljuju Iran.
U zajedničkom priopćenju Njemačkog društva za vanjsku politiku (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik - DGAP) navodi se da i politolozi Carlo Masala, Christian Mölling i Torben Schütz dijele to mišljenje. "Iran ugrožava slobodu plovidbe u Hormuškom tjesnacu", pišu oni. Njemačka kao i druge zemlje EU-a imaju veliki interes da se ne dovede u pitanju načelo slobodne plovidbe.
Diskusija u Helsinkiju
Njemački, francuski i britanski šefovi diplomacija su proteklog četvrtka u Helsinkiju razgovarali o prijedlogu da se u Hormuški tjesnac pošalje europska promatračka misija. "Po tom pitanju postoje različita mišljenja", rekao je njemački šef diplomacije Maas: "Sve što može dovesti do de-eskalacije je od pomoći." Britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab je izjavio da se Europljani moraju konfrontirati s "opasnostima za brodove na morskom putu koji prolazi kroz Hormuški tjesnac". Velika Britanija u međuvremenu sudjeluje u misiji pod vodstvom SAD-a i trgovačkim brodovima pruža zaštitu. Njemačka i druge članice EU-a odbile su sudjelovanje u toj misiji, jer bi to, po njihovom mišljenju, moglo samo povećati napetosti.
Slično se izjasnila i ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je u četvrtak sudjelovala na razgovorima s EU-kolegama u Helsinkiju. "S jedne strane, želimo osigurati slobodu morskih putova, s druge strane imamo poseban interes kada je u pitanju sporazum o atomskom naoružanju s Iranom", izjavila je šefica CDU-a za njemački javni servis ARD. Ona je dodala da se mora paziti da ne nastane dojam da se radi o misijama koje imaju „anti-iranski karakter".
Prijedlog 1: Promatračka misija
Za promatračku misiju postoji nekoliko opcija. Politolozi DGAP-a su diskutirali o mogućnosti slanja kako zaštitne tako i promatračke misije. "No, koja god misija bude izabrana, Njemačka je pozvana da djeluje", kaže se u njihovoj analizi i dodaje: "Njemačka bi u cilju očuvanja svojih ambicija o sukreiranju vanjsko-političkog plana i u cilju očuvanja svojih interesa trebala sudjelovati u stvaranju misije ali i da je, ako to bude trebalo, vodi. Europski partneri bi sa svoje strane imali interes da sudjeluju u tome, ali ako bi jedna europska zemlja preuzela inicijativu."
U načelu bi države EU-a bile u stanju vodeiti jednu takvu vojnu misiju. No, ona bi zahtijevala da se za nju izdvoji 10 do 30 posto kapaciteta vojne mornarice, navode dalje autori publikacije. Hormuški tjesnac se doduše ne može u cijelosti nadzirati ali bi ovim ipak bio poduzet prvi korak.
Čak i jedna promatračka misija bi mogla doprinijeti sigurnosti morskog puta, kaže se dalje u analizi. "Promatračka misija ima za cilj da djeluje deeskalirajuće na način da prati sve što se događa, dokumentira kršenje međunarodnog prava i ponašanje strana u konfliktu, ali i ponašanje UN-a i svjetske javnosti."
Prijedlog 2: Zaštitna misija
Zaštitna misija bi bila puno robusnija. Ona bi se mogla ograničiti na zaštitu brodova zemalja koje sudjeluju u misiji i težiti osiguravanju slobodne plovidbe za sve. Najzahtjevniji cilj bi bio generalno provesti vladavinu morskog prava. No, takva misija bi bila previše riskantna. "Ako se ne bi provodila na pravi način, mogla bi rezultirati eskalacijom", kaže Mölling u razgovoru za DW. U temelju, takva opasnost postoji. "S druge strane ne možemo čekati da se napeta situacija sama od sebe riješi. Ne postoji nijedan razlog koji bi govorio tome u prilog".
Zaštitna misija bi dakle morala unaprijed poći od mogućnosti eskalacije. "To za njemačke uši zvuči nepodnošljivo", kaže Mölling i dodaje: "Ali takva jedna opcija nije politički isključena. Pitanje je samo hoće li netko u njemačkoj vladi preuzeti političko vodstvo u provedbi ove opcije i to smisleno objasniti." Da je to u načelu moguće, pokazala su događanja iz nedavne prošlosti. "Kada je npr. Njemačka isporučivala Kurdima oružje, kako bi ih osposobila da se sami brane, nije bilo nikakvog vriska ni otpora." Uspostava zaštitne misije je pitanje političke kalkulacije odnosno političke volje njemačke vlade.
Mogućnosti diplomacije
Njemačko ministarstvo vanjskih poslova smatra ovu vojnu misiju mogućom samo u kombinaciji s diplomatskom misijom. "Temelje za nju je EU već postavila", ističe Mölling. "Samit G-7 u francuskom Biarritzu je pokazao da je EU u stanju ponuditi konkretan prijedlog. Upravo to je Macron uradio. "On je politički otvorio vrata. Proći kroz njih je međutim zadatak Irana i SAD-a. "Više od otvaranja vrata Europljani teško mogu napraviti", ukazuje Mölling.
Europska flota ne bi morala nužno biti dio američke misije, kao što je to američka vlada nedavno zatražila, smatraju njemački politolozi. Ali, europska misija ne može izbjeći suradnju odnosno koordiniranje operacija s SAD-om. Jasno je da europska inicijativa mora biti robusna. U svakom slučaju vrijedi načelo da se mora izbjeći "paraliza kao u Srebrenici" - što je pojam koji je ušao u vojnu terminologiju i znači konkretno situaciju u kojoj ni nazočnost UN-ovih vojnih trupa nije spriječilo masakr nad civilima.
Mora se paziti da se izbjegne promatračka misija s mandatom koji ne bi dozvoljavao vojnu intervenciju u slučaju opasnosti za život mornara. "Umjesto toga mandat mora podrazumijevati adekvatnu primjenu sile u cilju zaštite drugih života. To služi i zaštiti samih pripadnika misije."
Previše restriktivan mandat mogao bi od europskih pripadnika misije napraviti ovisnike o SAD-u, kada bi došli u situaciju da se, u slučaju eskalacije, obrate Amerikancima - za pomoć.