Njemačka teroristica izlazi iz zatvora

Brigitte Mohnhaupt trenutno kaznu izdržava u bavarskom zatvoru Aichachu. Iz psihološkog vještačenja proizlazi da od nje više ne prijeti nikakva opasnost. O ubojstvima u takozvanoj «njemačkoj jeseni» 1977. godine predvodnica druge generacije RAF-a do danas se, međutim, nije izjasnila, no bez obzira na to državno odvjetništvo je zatražilo njezino prijevremeno puštanje na slobodu.

Brigitte Mohnhaupt dosuđena je rekordno visoka kazna 1985. godine jer se optužuje da je 1977. ubila tadašnjeg predsjednika Udruge poslodavaca Hanssa-Martina Schleyera. Predbacuje joj se i krivnja za ubojstvo tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Siegfrieda Bubacka i šefa Deutsche Banka Jürgena Ponta nešto kasnije iste godine. Osuđena je na peterostruku doživotnu kaznu i još 15 godina zatvora. Do danas, međutim, nije rasvijetljeno je li Mohnhaupt doista sama pucala na žrtve, ali je dokazano da je sudjelovala u planiranju atentata.

Na procesu u Stuttgartu, optužena je zauzela beskompromisno radikalan stav. Tadašnji predsjednik sudskog vijeća Günther Grebe se prisjeća:

«Ono što me posebno mučilo je potencijal mržnje i prezira prema ljudima koji je ona tada pokazala.»

Brigitte Mohnhaupt je bila članica RAF-a od prvoga dana. Kada su prve vođe RAF-a Andreas Baader, Ulrike Meinhoff, Gudrun Ensslin i Jan-Karl Raspe uhićeni i smješteni u posebno za njih izgrađen zatvor u Stammheimu pored Stutgarta, Mohnhaupt je preuzela vodstvo tom terorističkom organizacijom.

Kao ni puno drugih pripadnika lijevoorjentirane terorističke scene 70-etih godina, ni ona nije svojoj okolini upadala u oči posebno radikalnim nazorima. Njezin nekadašnji učitelj Rudolf Schmiech kaže: «Ona je bila dobra, štoviše vrlo dobra učenica. Nije doduše bila baš pretjerano vrijedna niti zainteresirana, barem ne u višim razredima gimnazije.»

1967. položila je maturu i počela studirati u Münchenu gdje je, kako se pretpostavlja, došla u kontakt s terorističkom scenom.

Prije njezinog uhićenja 1985., već je jednom između 1972. i 1977. bila u zatvoru. Kaznu izdržava već 24 godine i čak i sin ubijenog predsjednika poslodavaca, Hannsa-Martina Schleyera, ne protivi se njezinom puštanju na slobodu:

«Kao predstavnik strane žrtava, rekao bih da mogu s time živjeti. Naravno da i mi moramo pružiti ruku pomirenja. Mislim da je sada, 24 godine kasnije, vrijeme da to učinimo. Bilo bi naravno svima lakše kada bi se i na drugoj strani mogla nazrijeti neka gesta. Ne želim uopće govoriti o pokajanju, to ne bi bilo primjereno», kaže Jörg Schleyer.