Njemačka treće klase - sirotinja u bogatoj Njemačkoj

"Njezina je kćerka stara 11 mjeseci i kod kuće nema igračaka, osim jedne prazne plastične boce koji kotura po stanu. Nekoliko tjedana kasnije djevojčica je došla u jaslice. Tamo je bila gomila lopti. Kada ih je ugledalo, dijete jednostavno nije moglo doći k sebi od uzbuđenja zbog svih tih novih dojmova i boja."

"Njemački siromasi drugdje bi bili bogati"

Eva Müller je još uvijek dirnuta kada se prisjeća svega što je vidjela i čula za vrijeme prikupljanja informacija za knjigu. Sve joj je to bilo i ranije poznato, ali samo iz novina, ne iz stvarnog života. Zajedno sa svojim kolegama novinarima Julijom Friedrichs i Borisom Baumholtom napisala je knjigu "Njemačka treće klase. Život u najnižem sloju". Osim o ovom zapuštenom djetetu, knjiga govori i o jednom paru koji je nezaposlen i svoj dan provodi gledajući talkshow emisije na televiziji. Tu je i jedan noćni čuvar koji preživljava tako što mu financijski pomaže kćerka. I jedna djevojka koja polazi školu za osobe s posebnim potrebama i kojoj završetak školovanja neće donijeti ništa drugo osim nezaposlenosti. A tu je i još mnogo drugih sudbina...

U Njemačkoj oko 1,9 milijuna ljudi zarađuje pet eura ili manje na sat. Ni u jednoj drugoj članici EU-a nema toliko mnogo ljudi koji rade za tako malo novaca. "Njemačka je bogata zemlja i unatoč tome ovdje ima puno siromaštva", kaže urednik lista Süddeutschen Zeitung Heribert Prantl i dodaje: "Istina je da bi njemački siromasi u Kalkuti, Lagosu i Dakaru bili bogataši, ali oni ne žive tamo nego ovdje."

Škola koja u kojoj se uči preživljavanje

Na primjer Heidemarie Danzer. Ta 57-godišnja žena isporučuje topli obrok seniorima u Berlinu. Njezina je zarada 3,68 eura po satu. To nije dovoljno ni za dva kilograma kruha. Još je teža situacija u kojoj se nalaze samohrani roditelji. Eva Müller priča da je tijekom rada na knjizi upoznala mnogu gladnu djecu, koja osim toga zbog nedostatka novca ne mogu ravnopravno sudjelovati ni u svakodnevnom društvenom životu. Za njih su nedostižne potpuno normalne stvari poput odlaska u kino ili na bazen, kupovine sladoleda ili časopisa. Njemačka sirotinja živi na rubu društva sa svojim školama za djecu s poteškoćama u učenju, jeftinim trgovinama, pa čak i vlastitim jezikom. Eva Müller priča o jednoj školi u kojoj se učenici, umjesto za buduće zanimanje, pripremaju za život bez posla. Tako učitelji daju zadatak učenicima da iz jednog prospekta obližnje trgovine sastave najjeftiniji mogući doručak.

Tko je u Njemačkoj dulje od godinu dana nezaposlen, od države za život dobiva 350 eura mjesečno. Od 2005. godine ta pomoć ima novo ime: više se ne govori o socijalnoj pomoći, nego o "Hartz IV". To državno davanje koje bi trebalo zajamčiti egzistencijalni minimum naziv je dobilo po predsjedniku komisije koja je trebala razraditi plan za drastično smanjivanje nezaposlenosti u Njemačkoj. I u tom je pokušaju jadno zakazala.

Autor: Richard Fuchs/Andrea Jung-Grimm