Njemački federalizam na "remontu"

"Vjerujem da za brzinu odlucivanja koja je u 21. Stoljecu od velike vaznosti, ta reforma federalnog sistema moze imati odlucujucu vaznost. Trebamo brze odluke a ja sam osim toga uvjerena da samo velika koalicija moze imati snagu da takvu odluku donese sada i ovdje..."

Tako je pred samo nekoliko tjedana savezna kancelarka Merkel s uvjerenjem i optimizmom branila reformu federalnog sistema- cijeli paket ustavnih promjena i novih popisa koji je u ranijem rasporedu politickih snaga vise puta propadao . Sada se ucinilo da je velika koalicija pravi kontekst za reformu koja bi bila bez presedana u ovdasnjem politickom sistemu cije su federalne zasade ne samo zalog pragmatizmu i dobrom funkcioniranju sistema u jednoj velikoj drzavi nego i posljedica povjesnih iskustava. Sustav uveden poslije drugog svjetskog rata za cilj ima i sprecavanje svih mogucih oblika zlouoptreba i prevelike koncentracije vlasti - a jedinstven je i po velikoj kompleksnosti i raznovrsnosti statusa pojedinih federalnih jedinica i institucija- postoje tzv. slobodne pokrajine kao Bavarska ili Saaska, gradovi pokrajine, kao Berlin ili Bremen, decentralizirane institucije kao Savezni ustavni sud u Karlsruheu- sto je garancija decentralizacije ali i znatna komplikacija u provodjenju izvrsne vlasti, zu velike mogucnosti medjusobnih blokiranja. To je najbolje doslo do izrazaja u prosloj legislativi kada su u gornjem parlamentarnom domu Bundesratu gdje su vecinu imali konzervativni, odbacivali zakone koje je prije toga u Bundestagu donijela tamosnja crveno-zelena vecina.- kako je to priznao i sef frakcije CDU-a Kauder: "Natezanje izmedju Bundestaga i Bundesrata nas je u proslosti cesto blokiralo...to je zakonodavstvo ucinilo tezim i sporijim i reformom bismo se oslobodili te samoblokade." No i o njoj odlucuju obje strane. Ne samo savez nego i pokrajine. Kompromisom koji je dogovoren one dobijaju vise kompetencija u skolstvu, ekologiji i odredjivanju cinovnickih placa za savez bi se pak smanjio broj zakona- sada oko sezdeset posto- za cije je donosenje potreban i pristanak pokrajina. Ukupni reformski paket je tesko postignuti kompromis- od 2003 su pokusaji reformiranja federalnog sistema nekoliko puta propadali- a nezadovoljstvo se i sada culo posebno iz socijaldemokratskih redova. U ponedjeljak navecer je medjutim frakcija SPD-a definitivno prihvatila prijedlog nakon sto je to ranije ucinio CDU.

Neke pokrajine ni tim kompromisom nisu zadovoljne- istocne se plase samnjivanja medjusobne financijsjke solidarnosti, neke zapadne povecanih troskova jer na njih bi palo i uzdrzavanje zatvora i slicnih, ranije iz saveznog budzeta pomaganih ustanova. Prijedloge kritizira i opozicija, posebno Zelena a rezerve stizu i iz sindikata koji tvrde da se time otvara put u cjepkanje, suvise jaku decentralizaciju njemacke drzave. Zagovornici medjutim tvrde da bi se kod pokusaja bilo kakvih izmjena detalja ,raspao cijeli paket od 25 ustavnih promjena i 21 zakona koji bi definitivno trebali biti usvojeni 2007. Jedan od ranije najglasnijih blokatora u Bundestagu, bavarski sef Stoiber spada medju one koji najvise pozivaju na ocuvanje tessko postignutog dogovora:

Pokrajinski premijeri koji su zadnjih godina tako intenzivno o svemu debatirali su se ipak dogovorili da se nista vise ne moze mijenjati, osim zu pristanak sviju- a za to, iskreno govoreci, vise ne vidim mogucnosti."

Bundestag i Bundesrat na jos jedan zajednicki razgovor, najvjerojatnije u petom mjesecu- ali najveci je problem sto i za samu odluku o pokretanju reforme treba upravo ono sto dosad i jest uzrokovalo teskoce i blokade- dvotrecinska vecina u oba doma.