Njemački graditelji svjetova Sarajevu

Njemački umjetnik i redatelj iz Berlina Ulu Braun (na naslovnoj fotografiji) predstavio se na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu (SFF) s filmovima "Burkina Brandenburg Komplex" i "Frei Zeit" (Slobodno vrijeme), s kojima je sudjelovao u službenom natjecateljskom programu u kategoriji europskog kratkometražnog filma ‘European Shorts'. Ovo je njegov drugi boravak u Sarajevu, a već treći put prikazuje svoje filmove na ovom festivalu. Ulu Braun je studirao slikarstvo i eksperimentalni film u Beču i animaciju na Sveučilištu u Potsdamu i dobitnik je nekoliko važnih filmskih nagrada: Nagrade za najbolji njemački kratki film (2013.), Berlin Art Prize (2014.), najbolji njemački film na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu (2017.) i nagrade "arte" na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Hamburgu (2018.).

Svaki kadar filma "Frei Zeit" je umjetnička fotografija pretvorena u animirani film koji je digitalno putovanje između stvarnog i virtualnog svijeta. Umjetnik tematizira probleme zemalja Zapada u kojima rad određuje život i gdje je sve unaprijed isplanirano. U takvom socijalnom okruženju odmor i slobodno vrijeme imaju veliki značaj za pojedinca i za to je spreman izdvojiti velike svote novca. Međutim, pojedinac ponovo upada u zamke vrlo unosne industrije vezane za opuštanje i prisilje je dalje planirati tj. raditi, što često rezultira kontraefektom, i upravo tu nastaje šizofrenija modernog čovjeka. Ulu Braun se pita postoji li uopće slobodno vrijeme i razonoda i kakav je njihov značaj, kako želimo živjeti u budućnosti i koliko smo u stanju sami odrediti svoj život. „Naš život se odvija u kompleksnim strukturama, a pritom se sve više radi. Ne možemo jednostavno otići iz grada na jezero i uživati. Nezadovoljstvo se skuplja u ljudima i oni sve više teže ekstremnim doživljajima. Pritisak stalno raste da se to slobodno vrijeme na najbolji način i što intenzivnije iskoristi. Ali to ljude ne može zadovoljiti. Susreo sam osobu koja mi je čak rekla da više uživa u vremenu pred odmor nego u samom odmoru. To me je potaklo da zaronim dublje i da se u filmu zapitam zašto je to tako", kaže Ulu Braun u razgovoru za DW.

Treba napraviti „restart"

Zato Braun u svom umjetničkom kolažu ‘Slobodno vrijeme' vodi gledatelje po mjestima odmora i razonode i pokazuje apsurde ‘industrije odmora', specijalizirane za to da ljudima pruži nove doživljaje kako bi potrošili sve više novca, ali ne i da pronađu sebe i ono što ih čini istinski sretnim. Sve to je, kako kaže umjetnik, povezano s opskurnim susretima i tugom, a virtualna stvarnost ima primat nad stvarnim životom. Sve više ljudi se opušta u svijetu kompjuterskih igara. A kada se ne ostvari ono zadovoljstvo o kojem se sanja, onda se, kako kaže Ulu Braun, još više pije ili se napravi još jedan bungee jumping. „Odrastao sam s tim pritiskom pitajući se kako se mogu opustiti nakon posla i kako se trebam ophoditi prema velikim očekivanjima. Moj zaključak je da treba napraviti restart i svaki put nakon odmora se zapitati šta mogu učiniti da mi sljedeći put bude istinski bolje, što želim od života, što mi pričinjava duboko zadovoljstvo i što je uopće smisao."

"Burkina Brandenburg Komplex"

I Braunov film ‘Burkina Brandenburg Komplex' ima halucinogeno sanjarsku dimenziju i oslikava dio njemačke stvarnosti. Afričku riječ Burkina (Faso) on povezuje s Brandenburgom, njemačkom saveznom pokrajinom koja je nekada bila u sastavu Istočne Njemačke (DDR) i koja, kako kaže ovaj umjetnik, ima više problema nego drugi dijelovi Njemačke, posebno kada je u pitanju problematičan odnos prema strancima. „Svjesno se u filmu igram s kombinacijom što je afričko, a što njemačko. Prikazujem Nijemce koji žive u selu koje bi moglo biti i afričko. Želim ukazati na to kako mnogi Nijemci o Africi znaju samo preko dokumentaraca s TV-a. Ali situacija je puno kompleksnija. Zato u selu, prikazanom u filmu, živi jedna crnkinja koja vodi Muzej pruske kulture u kojem su izloženi strojevi i konzerve Red Bulla. Preokrećem stvari i postavljam pitanje zašto smo ponosni na nešto što radimo i kako se ponašamo i što se iza toga krije", pojašnjava ovaj umjetnik.

Ulu Braun se igra s vremenom i pita što je novo, a što povijesno i otkud magični naboj i fascinacija kapitalizmom koja ljude koji nemaju ono što spada u ‘high end' modernog društva tjera da to imaju.

Ulu Braun je ove godine po drugi put u Sarajevu, a njegova filmska ostvarenja su prisutna već treću godinu zaredom na SFF-u za koji kaže da je vrlo ozbiljan filmski festival i ističe: „SFF nije površan festival, već stvara ozbiljne veze s umjetnicima i režiserima i fokusira se na nove i originalne načine pripovijedanja koje nisu mainstream. Pažnja se polaže na kontinuitet, nema usiljenosti, ljudi su izrazito ljubazni i to je razlog što na ovaj festival dolazi sve više interesantnih ljudi." Za njemačkog umjetnika Brauna je i grad Sarajevo sa svojom poviješću također nešto posebno i čini mu se kao da ljudi u gradu nastoje zaboraviti ratne traume.

Moderna adaptacija borbe s bikovima

Veliku pažnju na SFF-u imalo je i filmsko ostvarenje "Tourneur" berlinske autorice Yalde Afsah. Tourneur je, kako pojašnjava ova redateljica, koja se specijalizirala za dokumentarne filmove, njezin prvi film iz trilogije o odnosu čovjeka i životinje koji u fokusu ima neuračunljivost. Radnja je stvarna, ali izgleda nestvarno. Odvija se na jugu Francuske gdje se svakog ljeta u pjeni od sapunice (Schaumparty) održava moderna adaptacija borbe s bikovima, prilagođena mladima. „To je bio apsurdni setting. Mladi koji kroz pjenu izazivaju bika kojeg teško mogu vidjeti i koji njih teško vidi. Oni se dovode u situaciju opasnu po život i nikome, pa ni njima nije jasno zašto to rade i zašto se na taj način dokazuju", kaže Yalda Afsah koja je uspjela prikazati dokumentarac koji izgleda nadrealno.

Berlinska umjetnica najavila je u Sarajevu i drugi film iz svoje trilogije koji govori o opsesiji čovjeka da kontrolira svaki dio životinje, svaki njezin mišić i preuzme potpunu kontrolu nad njom. Odaje nam i da će treća karika u ovom lancu kratkometražnih ostvarenja koji kroz odnos prema životinji govore o ljudima biti film posvećen dresuri golubova i čovjekovom nastojanju da i sada učini ovisnima ove ptice kao simbole slobode.