Njemački mitovi i legende – gdje li su nestali?

Već stoljećima spava u jednoj špilji u Thüringenu: stari car Barbarossa. Svakih stotinu godina se probudi i pošalje patuljka da vidi kruže li gavrani još uvijek nad brdom. Ako dobije pozitivan odgovor, onda ponovno zaspe, sve dok ne dođe njegov trenutak. Jer, jednog dana će se vratiti i kao mudri vladar pobrinuti se za red. Tako kaže legenda – narodno vjerovanje iz srednjeg vijeka kojim se ljudi tješe i nadaju boljoj budućnosti.

"I baš to je uloga mitova", kaže politolog Herfried Münkler. Tu su legenda o Nibelunzima, car Barbarossa, i mnogi dr. Faust. No, mitski prikazi srednjovjekovnih Germana su nam danas daleki i strani. Ne znamo uopće što bi s njima niti kako im pristupiti, iako su oni Nijemcima nekad otvarali put u budućnost. Mitovi su, objašnjava Herfried Münkler, u svakom vremenu i u svakoj zemlji imali svoj smisao – a imaju ga još i danas: „Ovi mitovi su više od pukih povijesnih događaja. Oni smisleno prepričavaju te događaje i daju sigurnost u pogledu na budućnost, dakle vjeru i uvjerenje da se budući zadaci mogu savladati."

Politički mitovi

Mitovi mogu imati i političku ulogu. U novijoj povijesti se to u zastrašujućim razmjerima pokazalo kod nacionalsocijalističkog tumačenja germanskih mitova. To se već dalo naslutiti kod kulta Wagnera, čiju su operu "Nibelunzi" nacionalsocijalisti proglasili kao nešto posebno. Srednjovjekovni junaci su bili uzor za buduću snagu i moć. Ovdje su se već stvorili obrisi onih nadljudi, koje su nacionalsocijalisti desetljećima kasnije uzdignuli do ideala.

Nakon 1945. su se stvari promijenile: razvili su se novi mitovi, koji su gledali u budućnost. Među njima su i govori o tzv. “gospodarskom čudu“, koji su Nijemcima dali snage da prebrode razdoblje obnove. Simbol za to je bila Volkswagenova “buba“. Taj automobil je postojao već i prije rata, da bi potom nastala i njegova ratna verzija. Nakon rata je opet dobio civilnu verziju. To je istovremeno imalo dvije prednosti: kao prvo, moglo se nastaviti civilne tradicije iz prijeratnog vremena, a kao drugo, "buba" je u inozemstvu postala toliko željeni simbol miroljubive Njemačke.

Poslijeratno beznađe

Mitovi, kaže se u knjizi Herfrieda Münklersa, donose narodu vjeru u budućnost. Autor tim više žali za činjenicom, da nakon 09. studenoga 1989., dana kada je pao Berlinski zid, nije nastao ni jedan novi mit. Događaji su, istina, bili mitski, ali je 09. studenoga u ranijoj povijesti već bio "obilježen" drugim, neslavnim zbivanjima. Recimo, istog su dana, ali 1923. godine, desničari okupljeni oko Hitlera pokušali puč protiv Vajmarske republike dok se pak godine 1938. na taj dan dogodila Noć pogroma nad Židovima. I zato 09. studenoga nije dolazio u obzir za ulazak u legendu. Kao nadomjestak su se zato pojavili umjetni, i zato manje pogodni mitovi. Među njih Münkler ubraja reklamne slogane poput onoga „Ti si Njemačka“, s kojim je savezna vlada prije nekoliko godina pokušala ohrabriti građane. U to spada slogan lista Bild: „Mi smo papa“. „To naravno ne djeluje, jer se ne može prepričati ni prenositi nego stoji jednostavno kao natpis. To znači da ne može razviti snagu mitova, da nema materijala s kojim se intelektualci mogu poigrati i u kojeg šire mase mogu vjerovati“, kaže Münkler.

Jer i današnje generacije Nijemaca trebaju mitove – mada ih sada pokušavaju pronaći izvan granica svoje države. „Kada bi smo samo malo bolje pogledali, mogli bi smo vidjeti kako su Nijemci posljednjih mjeseci s čežnjom gledali prema SAD-u, u kojoj se pojavom Obame donekle vratio na scenu politički mit. Stoga nije nimalo upitno, da su mitovi nepresušan sastojak politike“, zaključuje Herfried Münkler.

Autor: Kersten Knipp/Iva Jerkan

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm