Njemački romantizam i u posebnom muzeju

Kad čovjek rado iznosi svoje osjećaje često kažemo da je romantičan. Istovremeno govorimo o romantičnoj predodžbi kad je neka ideja više zastarjela, nije suvremena, kad je naivna ili nerealna.

Oboje ima svoje povijesne korijene u razdoblju krajem 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Epoha romantizma (1795. do 1848.) slijedila je nakon prosvjetiteljstva koje je u prvi plan stavljalo napredak, znanje, racionalnost.

Romantizam je bio i reakcija na znanstveni i tehnički razvitak u svijetu. U sklopu industrijalizacije ljudi su masovno napuštali sela i odlazili u gradove. Romantičari su tom trendu suprotstavili idealizaciju prirode, fantaziju.

U središtu pozornosti „Ja“

„Svijet mora biti romantiziran. Tako će ponovo pronaći izvorni smisao“, napisao je filozof Georg Philipp Friedrich von Hardenberg, kao predstavnik ranog romantizma poznatiji pod imenom Novalis. Romantizam je težio idealizaciji čovjeka i prirode, očuvanju mitova koji su uslijed prosvjetiteljstva izgubili na značenju. U središtu pozornosti je bilo „Ja“: Kako ja kao individua nešto osjećam? Romantizam je osjećaj postavljao iznad razuma.

Pojednostavljeno rečeno romantizam je bio bijeg od realnih političkih i društvenih previranja. Od 1795. se romantizam proširio po Europi, u Engleskoj oko 1800., u Francuskoj nakon 1820.

Težište ranog romantizma (do 1804.) bilo je u Jeni. Tamo su živjeli i Johann Wolfgang von Goethe i Friedrich Schiller. Tu su oni 1794. sklopili prijateljstvo i imali jak utjecaj na aktere ranog romantizma.

Oko njih su nastali kružoci, filozof Johann Gottlieb Fichte se sprijateljio sa Schillerom. Fichtea se danas smatra filozofskim pretečom romantizma. „Apsolutno Ja je naprosto ono što ono jest i to se ne može dalje objasniti.“

Neobično i tmurno

Predstavnici visokog romantizma (do 1815.) su prihvatili ideje iz Jene, ali su se okupljali u Heidelbergu. Achim von Arnim i Clemens Brentano su tu sastavili zbirku narodnih pjesama, a nekoliko godina je u Heidelbergu proveo i Friedrich Hölderlin. U taj krug autora su pripadala i braća Grimm.

Tu je otkriveno njemačko narodno blago, brojni radovi su jezično ostali jednostavni. U središtu pozornosti kasnog romantizma (do 1848.) bilo je ono neobično i ono tmurno, a težište je bilo u Berlinu.

Obilježje kasnog romantizma bilo je i okretanje religiji. Najvažniji predstavnici toga razdoblja bili su E. T. A. Hoffmann, Joseph von Eichendorff, Clemens Brentano, Bettina von Arnim.

 Književnost

Glavna stvaralačka grana u romantizmu bila je književnost. Ona se često koristila misterioznim kao stilskim sredstvom, kako bi izbrisala granicu između stvarnosti i sna: tama, sumrak ili magla simboliziraju nestvarne slike i halucinacije, mjesečina je simbolizirala tamnu stranu ljudske duše.

Književni uzor je bio Goetheov roman Naukovanje Wilhelma Meistera (1796.), a među važnija djela se ubrajaju i priče E. T. A. Hoffmanna ili Novalisov roman Heinrich von Ofterdingen.

Likovna umjetnost

I u likovnoj umjetnosti je radi brisanja granice između stvarnosti i sna često korištena magla, sumrak, a groblje je postalo čest motiv. Čežnja i melankolija su se odražavale u pogledu u daljinu, koji se često javlja.

Poznati predstavnik je slikar Caspar David Friedrich, a njegova slika „Der Wanderer über dem Nebelmeer“ (Planinar iznad mora magle) simbolizira cijelu tu epohu. Slikari u romantizmu često slikaju plavi cvijet koji simbolizira čežnju i ljubav. Među najpoznatije njemačke slikare toga vremena ubrajaju se Philipp Otto Runge i Johann Wilhelm Schirmer.

Glazba

Jedno od postignuća romantizma je i širenje orkestara, došlo je do podjele na zabavnu i ozbiljnu glazbu, na klaviru je često improvizirano.

Glazba u romantizmu se oslobodila klasičnih formi i zauzela poziciju nasuprot bečkoj klasici oko Wolfganga Amadeusa Mozarta i Ludwiga van Beethovena, pri čemu se ovog posljednjeg smatra pretečom ili predstavnikom ranog romantizma. U glazbu ulaze motivi iz narodnih pjesama.

Najpoznatiji predstavnici romantizma u glazbi su Carl Maria von Weber, Franz Schubert, Richard Wagner i Johannes Brahms.

Muzej

Znanstveni institut Freie Deutsche Hochstift deset je godina pripremao građu za Njemački muzej romantizma u Frankfurtu na Majni. Osnovu čine književna djela njemačkog romantizma koja je ovaj institut sabrao kroz više od stotinu godina. Muzej se proteže na tri kata na oko 1.200 kvadratnih metara. Od 14. rujna 2021. u njemu se može vidjeti manuskripte, grafike, slike i uporabne predmete iz toga razdoblja. Tu su rukopisi Clemensa Brentana, Novalisa, braće Schlegel i Josefa von Eichendorffa.

Tu je i slika Caspara Davida Friedricha „Der Abendstern“ (Večernja zvijezda), „Der Nachtmahr“ Johanna Heinricha Füsslija, slike Carla Gustava Carusa i grafike Philippa Otta Rungea.

Pri muzej njemačkog romantizma u svijetu nastao je uz Goetheov muzej, s kojim ima puno poveznica.

Za gradnju muzeja su savezna vlada i vlada pokrajine Hessen dale po četiri milijuna eura, više od 1.500 privatnih darovatelja su dali još devet milijuna, a grad Frankfurt je poklonio zemljište i 1,8 milijuna eura.