Njemački simfonijski orkestar u Teheranu

Nastup Simfonijskog orkestra iz Osnabüecka u Teheranu bio je pokušaj približavanja i međusobnog upoznavanja, pokušaj izgradnje mostova između istoka i zapada. Pa ipak ovaj kulturni događaj nije se potpuno mogao oteti političkoj manipulaciji. Nastup jednog zapadnog orkestra bio je dobra prilika da se prikaže slobodu kulture i glazbe u Iranu, zemlji u kojoj glazbenici mjesecima moraju čekati na odobrenje za nastup ili za objavljivanje svojih djela i u kojoj ga ponekad ni ne dobiju.

Dok se grad Osnabrück prošle godine pokazao kao izuzetno dobar domaćin Teheranskom simfonijskom orkestru i sve bilo dobro organizirano, putovanje Nijemaca u Iran nije prošlo bez poteškoća. Još prije nekoliko tjedana puno toga je bilo upitno. Krajem lipnja je intendant Kazališta iz Osnabrücka izrazio negodovanje što još nije bio stigao službeni poziv iranske strane.

Nitko ne želi preuzeti odgovornost

Na kraju je, istina, ulazak u Iran ipak funkcionirao, ali s puno poteškoća, kako je priznao umjetnički voditelj Morgenland-festivala Michael Dreyer na prijamu u njemačkom veleposlanstvu u Teheranu:

«Problem koji ja vidim jest da se u iranskim ustanovama teško pronalaze ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost za takav projekt. Jer, nikad nije jasno je li ta glazba «u redu», jer radi se o zapadnoj glazbi. Više sam puta bio u Teheranu, kako bih dobio pozivnicu. Više puta mi je to obećano, ali nikad nije ispunjeno.»

Prije gostovanja se puno diskutiralo prije svega o samom programu. Prvotno je planirano da Simfonijski orkestar iz Osnabrücka bude jedan dio «Mowlana-simfonije» pod ravnanjem Mashayekhija. Poznati iranski pjevač Shahram Nazeri trebao je preuzeti pjevačku ulogu. Ali, na konferenciji za novinare mjerodavnog iranskom ministarstva priopćeno je da taj dio programa otpada, jer iranski pjevač u to vrijeme nije u Iranu. Osim toga rečeno je da je vrijeme prekratko da bi se postigao dogovor o izboru komada. S njemačke strane je, međutim, rečeno da su ti komadi skinuti s programa jer se s njima nije slagalo mjerodavno iransko ministarstvo.

Sporna i obveza marama

Nije, međutim, bio sporan samo izbor komada. Ravnatelj Simfonijskog orkestra iz Osnabrücka Hermann Bäumer napominje da su žene u orkestru morale nositi marame. Neke glazbenice su već za vrijeme proba u Njemačkoj nosile marame da bi se navikle. Michael Dreyer kaže da je bilo još stvari o kojima se diskutiralo:

«O puno stvari se u orkestru diskutiralo. Počevši od nošenja marame, gdje su neke glazbenice rekle da neće dopustiti da ih se prisiljava na nošenje marame. Osim toga govorilo se da ne želimo dopustiti da nas u propagandne svrhe zlorabi jedan režim koji niječe holokaust. Bile su to vrlo duge diskusije, koje smatram vrlo važnim. Na kraju smo ipak zaključili da više možemo dobiti nego izgubiti.»