Njemački zatvor za protjerivanje

„Nema fotografiranja niti intervjua sa zatvorenicima" - to su bili uvjeti koji su mi postavljeni od strane Ministarstva unutrašnjih poslova njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne Vestfalije, da bih uopćte mogla posjetiti jedan od najvećih zatvora ovakvog tipa u Europi. U obrazloženju se kaže da je u prošlosti ovdje dolazilo mnogo televizijskih ekipa koje su snimale zastrašene zatvorenike s ciljem da u javnost iznesu što je moguće više senzacionalističkih snimaka. Zatvor Büren smješten je usred šume u jednoj bivšoj kasarni NATO-a i nalazi se na relaciji između Dortmunda i Kassela.

Zatvorske prostorije gdje su ranije bili smješteni vojnici, veće su od uobičajenih ćelija i nude mjesto za smještaj 535 zatvorenika. To kažu Marc Husemann, šef odjela u ovom zatvoru i službenici Thomas Bongartz i Hubert Stenzel.

Smisao zatvora za protjerivanje

U ograđenom dvorištu se ljudi kreću u krugu. Kasno je poslijepodne. U ovo vrijeme zatvorenici smiju izaći van - 101 muškarac i sedam žena strogo su odvojeni jedni od drugih. Saznajem da su neki od njih uhvaćeni blizu granice i da nisu imali nikakve dokumente. Neki su podnijeli zahtjev za azil u jednoj od zemalja Europske unije pa te zemlje nisu smjeli napuštati. Drugi zatvorenici su dospjeli u zatvor nakon što je završen njihov postupak za dobijanje azila ali Njemačku onda nisu željeli napustiti dobrovoljno. Tražioci azila smiju biti ovdje zadržani do 18 mjeseci nakon što je njihov zahtjev za azil odbijen. Većina ostane manje od 40 dana. U tom roku se obično otkrije njihov identitet, tako da onda mogu biti protjerani.

Osobe čiji je zahtjev za azil odbijen, šalju se u matične zemlje ili neku sigurnu treću državu, obično u neku euvropsku zemlju u kojoj su prethodno ostavili tragove. "Smisao zatvora za protjerivanje je u tome da se te osobe ne mogu skrivati u Njemačkoj", kaže Marc Husemann. "Nije tako da ovdje sjede ljudi koji uopšte ne žele kući i koji silom moraju biti vraćeni u svoju domovinu. Većina bez problema odlazi nakon što budu okončani svi pravni postupci. Većina su izbjeglice koje su došle iz ekonomskih, a ne iz političkih razloga", kaže Thomas Bongartz.

Bijeg nije zločin

Po dolasku u zatvor, zatvorenici su podvrgnuti detaljnom medicinskom pregledu jer mnogi od njih dolaze iz zemalja u kojima je loša zdravstvena zaštita i zbog napornog puta i života u bijegu imaju oslabljen imunološki sustav. Zatvorenici nisu ovdje obavezni raditi za razliku od zatvorenika u drugim zatvorima koji su počinili neko kazneno djelo. Oni koji rade, dobijaju 15 eura po danu.

Mnogo slobodnog vremena

Zatvorenici koji čekaju na protjerivanje mogu svakodnevno, osim subotom, primati posjetu u razdoblju od 8-18 sati. I u tome se razlikuju od osuđenih počionitelja kaznenih djela kojima je vrijeme posjete ograničeno na dva sata mjesečno. "Standardna hrana u zatvoru je bez svinjskog mjesa za zatvorenike muslimane. Prilagođavamo se međunarodnoj kuhinji i imamo i indijska jela bez goveđeg mesa", kaže zatvorski službenik Hubert Stenzel. U jednoj prostoriji zatvorenici uče njemački jezik. Na policama biblioteke se nalaze razne knjige: od kuhara, preko turističkih vodiča do erotske literature. 3500 sadržaja na 20 jezika. U okviru zatvorskog kompleksa uskoro se treba izgraditi i jedna sportska dvorana. Dok se to ne dogodi bilijarski stol i stol za stolni tenis, te fitnes uređaji su raspoređeni u više prostorija.

Nalazimo se u odjeljenju za žene. Mnoge zatvorenice su u njemački zatvor dovedene jer nisu imale osobne dokumente i koje su bile prisiljene na prostituciju. Šef odjela Marc Husemann ističe da se žene koje su u drugim zemljama već bile u zatvorima, radije odlučuju da sa drugim zatvorenicama dijele ćeliju jer se na taj način osjećaju sigurnijima nego kada bi bile same.

U 21 sat zatvorski službenici zaključavaju ćelije u kojima zatvorenici koji čekaju na protjerivanje iz Njemačke. Uvečer mogu gledati televizijski program na 30 jezika. Na taj način mogu zadržati vezu sa svojom domovinom.