Njemačko zlato stiže u Njemačku

Makar je Njemačka savezna banka još prošle godine objavila kako će otprilike polovica zlatnih rezervi ove zemlje u dogledno doba i fizički biti u Njemačkoj, javnost nije znala baš ništa o tome da je transport već počeo ovog tjedna. Tek kad je zlato sigurno i sretno stiglo u Frankfurt, objavljeno je kako je preneseno 32 tone zlata iz Pariza i još pet tona iz New Yorka.

Obzirom na vrijednost tog tereta koja bi lako mogla uzbuditi maštu svakog lopova na ovoj planeti, takva tajnost nimalo ne čudi makar je to tek početak velikog transporta. Naime, do 2020. treba stići još oko 300 tona njemačkog zlata iz Sjedinjenih Američkih Država i 374 tone zlata iz Francuske.

Njemačka je u posjedu oko 3.400 tona zlata i njegova vrijednost je, po trenutnim cijenama negdje oko 100.000.000.000 (stotinu milijardi) eura. Prema novom konceptu bi polovica tog dragocjenog metala za šest godina trebala biti u Njemačkoj, a druga polovica i dalje biti uskladištena u trezorima drugih zemalja.

Zlato definitivno budi maštu

Uopće, već nakon vijesti kako je većina njemačkog zlata u inozemstvu su se u ovdašnjoj javnosti i osobito u naklapanjima "tateka" po birtijama, pojavile najmaštovitije spekulacije, zašto je to zlato uopće izneseno iz Njemačke. Ali u istini nema baš ništa divljeg niti zavjereničkog: dobar dio tog zlata u inozemstvu zapravo i potječe iz tih zemalja i nekad u prošlosti je poslužio za naplatu dugova Njemačke prema tim zemljama.

S druge strane, Njemačka nije imala ništa protiv da to zlato potom i ostane u trezorima drugih zemalja. U slučaju krize ili potrebe je to zlato jednostavnim potezom pera moglo poslužiti za stabilizaciju vlastite valute. A obzirom da Francuska više nema franak nego istu valutu kao i Njemačka, pričuva u toj zemlji više nema smisla pa se tako uglavnom povlači u Njemačku.

Iste te gospodarske "stručnjake" po ovdašnjim gostionicama, osobito nakon nekoliko piva ili čaša vina je uzbudila i činjenica da će dio zlata, prije svega onog iz Sjedinjenih Američkih Država biti pretopljeno u nove poluge. Obzirom da je doista nešto u prirodi te dragocjene kovine gdje se čini kako podiže razinu hormona i istovremeno spušta razinu aktivnosti mozga (iskustvo je pokazalo: kod oba spola), tu se već naveliko spekuliralo "što će nam Ameri pomiješati u naše zlato".

Treba doista vjerovati kako bi se u ovoj zemlji našlo mnogo dragovoljaca koji bi najradije osobno, na stari način zagrizli u svaku polugu koja stiže u Njemačku. Makar vjerojatno malo tko još zna, što uopće znači ta stara "kaubojska" provjera zlatnika i koji rezultat je na kraju ispravan. Naime, čisto zlato je izuzetno teška kovina, ali slično kao i olovo, ono je i razmjerno mekano. Dakle ako na zlatniku ostane otisak zuba, vjerojatnije je da je to doista zlato.

Možda neće baš svaki atom

Doduše, kad bi se primijenila takva "zubna" metoda na tih nekoliko stotina tona zlata koja siže u Njemačku, jedino bi se mogli radovati ovdašnji zubari i proizvođači zubnih proteza, makar nipošto nije izvjesno da bi to onda doista i bilo zlato. Njemačka središnja banka uvjerava ovdašnju javnost da kvalitetu zlata provjeravaju neovisni stručnjaci i to mnogo preciznijim metodama nego da grickaju u poluge.

A to je i nimalo romantičan razlog zašto se dio tog zlata mora pretapati. Naime, neke od tih poluga potječu iz davnih vremena, prije takozvanog London Good Delivery (LGD) standarda o formatu zlatnih poluga. Po tom standardu, zlato smije imati tek minimalni udio drugih kovina, poluge moraju imati svoj serijski broj, biti teške između 11 i 13 kilograma, biti visoke od 2,5 do 4,5 centimetra, duge 21 do 29 centimetra i 5,5 do 8,5 centimetra široke.

Povrh toga, ekipa njemačke banke provjerava i proces taljenja i zapravo se tali samo "njemačko" zlato u nove poluge. Naravno da se ne može reći da će baš svaki atom tih poluga i potjecati iz Njemačke, ali konačan ishod će biti doista veoma blizu tome.