Njemacki mediji - sto su temeljni interesi javnosti?

U njemackom televizijskom krajobrazu s jedne
su strane privatne televizijske postaje koje
prakticno mogu objavljivati što god žele - s
druge su javne televizijske ustanove koje
imaju prvenstveno zadacu "zadovoljiti temeljne
interese javnosti". Kada se pomisli upravo na
to da su milijuni gledatelji bili prikovani uz
jednu vrlo kontroverznu RTL-ovu dokumentarnu
sapunicu s pravom se postavlja pitanje što su
to "temeljni interesi javnosti".
Što se; zapravo krije iza pojma "zadovoljiti
temeljne interese javnosti"? TKO se mora sa
CIME zadovoljiti? Pogledajmo malo u dokumente:
posljednji puta se tim "temeljnim interesima
javnosti" bavio Ustavni sud godine 1986. Tamo
piše kako "temeljni interesi" obuhvacaju bitnu
funkciju elektronskih medija za demokratsko
uredenje baš kao i za kulturni život u ovoj
državi. U tome su javne medijske kuce
specificne i u tome imaju razlog za svoje
postojanje." Ali pogledajmo dalje, ima tu još
zanimljivih stvari: pojam "temeljni interes"
je "vremenski otvoren i dinamican". I što to
onda znaci? I to su pokušali odrediti suci
ustavnog suda: temeljni interes javnosti usko
je povezan sa jamstvom za opstojanje i razvoj
za prema koje su sve javne televizije otvorene
kako sa svojim programima tako i mogucnostima
tehnickog unapredenja kako bi se ispunila
zadaca zadovoljavanja temeljnih interesa
javnosti." - kraj citata.
Sve to zvuci jako državno, jasno definirano i
sa oštrim okvirima. Ali uopce nije!
Beskrajni kvizovi koji su do detalja
napravljeni kao i kod privatnih postaja, 1000.
nastavak sapunice, takozvani "People" magazini
- prevedeno; tracevi i naklapanja, narodnjaci,
sati i sati sportskih natjecanja, šarenilo i
savjeti za mršavljenje, opuštanje i koješta
drugo, talk-showovi i zvjezdice koje pred
kamere dovlace još manje zvjezdice. Sve to
dakle predstavlja "temeljni interes javnosti"?
Naravno da ne, ali sve to se vidi na javnim
postajama mreže ARD-a i na Zweite Deutsche
Fernseheu i naravno da intendanti i programski
direktori grcevito brane svoju odluku. Jer,
kažu oni, kamo bismo dospjeli kada bi svi
gledali još samo RTL ili SAT 1? Gledaoce se
mora privuci šarenilom a uz put, tu je još
dnevnik a tu su i posebni programi iz kulture
i politike poput 3SAT, Arte ili Phoenixa. Ako
se dakle "temeljne interese" doista ne
protumaci "otvoreno i dinamicno" - prevedeno,
ako se ne ide ukorak s vremenom, onda -
prikriveno prijete - se ne može jamciti ni za
opstanak javne televizije.
I tu je kvaka: "temeljni interesi javnosti" na
kraju krajeva se ne mogu definirati slovom
zakona. Programski sadržaj javne televizije
nije nikakav pravni problem. To je citav niz
novinarskih odluka koje stvaraju neki program,
odluka iza kojih stoji osobna procjena pa i -
posve profano - ukus pojedinih urednika i
intendanata.
A kada oni kažu da su tracevi i naklapanja
"temeljni interes javnosti" ili trecerazredne
utakmice Europskog pokala, onda se moramo
pitati što to javna televizija doista hoce?
Hoce li kvalitetan program - pa onda i sa
manje gledaoca - ili zabavni program krojen po
mjeri privatnih postaja sa zahtjevima koji
postaju sve niži i niži?