Njemačka je kazališni raj

„Teatar je najblaženiji skroviti kutak za one kojima se djetinjstvo tajno nalazi u džepovima i koji su tako krenuli glumiti do kraja života“, riječi su Maxa Reinharda.

Sigurno nigdje nema toliko puno kuća u javnim rukama kao u „kazališnom raju Njemačkoj“. Potporu državnoga novca ima oko 150 teatara. Trećina od toga su klasične kazališne kuće koje pod jednim krovom imaju i glazbeni i plesni i govorni teatar.

Stotine kazališta, stotine tisuća izvedaba, milijuni posjetitelja

Osim toga, u Njemačkoj ima približno 280 privatnih kazališta svih veličina i umjetničkih usmjerenja, provenijencije i tradicije. Oko 35 milijuna gledatelja svih dobnih skupina iz godine u godinu posjećuje gotovo 110 tisuća kazališnih predstava i sedam tisuća koncerata.

Jamačno najmanje kazalište u Njemačkoj je „Theader“, u lječilišnom mjestu Freinsheimu u Falačkoj: pozornica ima mjesta tek za četiri glumca, a u mini dvoranu stane dvadeset gledatelja. Najvećim kućama u zemlji pripadaju Deutsches Theater u Berlinu, s njegovih 1.600 sjedala i više od 300 predstava na godinu ili Bavarska državna opera.

Uz to postoji otprilike 40 festivala, oko 150 kazališnih prostora bez stalnog ansambla te stotinjak gostujućih pozornica i turneja bez stalne kazališne kuće te gotovo nepregledan broj nezavisnih skupina.

Stvorili ih i obilježili plemstvo i obrazovani građani

Za neponovljivo mnogostruki teatarski krajobraz Njemačka može zahvaliti svojoj povijesti: prvo su to bile brojne plemićke kuće, koje su dvorsko kazalište doživljavali kao „statusni simbol“, a zatim je građanski sloj u kazalištu vidio sredstvo za identifikaciju.

Komadi poput Goetheovog „Fausta“ ili Büchnerovog „Woyzecka“ učinili su njemački teatar središtem duhovnog života naroda. Na početku 20. stoljeća bilo je samo 16 državnih teatara za koje su skrbile lokalne vlasti, ali u isto vrijeme djelovalo je 360 privatnih kazališnih kuća.

Uzdrman prošlošću

Razdoblje nacionalsocijalizma snažno je obilježilo njemački kazališni krajobraz; mnogi režiseri, dramatičari i glumci – među inima Max Reinhard ili Bertolt Brecht – morali su bježati pred nacistima.

Novi izazov predstavljalo je ponovno ujedinjenje Njemačke: osobito su osjetne njegove posljedice u Berlinu. Brojna, osobito istočnonjemačka kazališta morala su se boriti za preživljavanje ili staviti ključ u bravu.

Nove nagrade, velike počasti

Od 2007. njemački kazališni svijet ima svog „Oscara“: dodjeljuje se „Faust“ i to u devet kategorija, među kojima su nagrade za najbolje glumce i najbolju inscenaciju. „Kazalište godine“ je još jedan bitan barometar njemačkog kazališnog života, a prestižnu titulu dodjeljuje časopis Theater. Godine 2007. kazalištem godine proglašen je hamburški Thalia teatar.