Nobelova nagrada za "nasljednika Julesa Vernea"
9. listopada 2008
Izbor Švedske kraljevske akademije ovoga puta je ponovno pao na autora nepoznatog širokoj publici. 68-godišnji francuski pisac Jean-Marie Gustav Le Clézio dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost dotirane s milijun eura (deset milijuna švedskih kruna). Time je, prema riječima glasnogovornika Akademije, nagrađen autor koji u svom opusu ima preko 40 knjiga, pisac koji se odlikuje po raznovrsnosti i svijesti za kulture izvan zapadne, na primjer američko-indijansku i sjevernoafričko-arapsku. "To je pisac koji u određenom smislu cijeli svijet vidi kao svoju domovinu. Literat koji nije tako duboko ukotvljen u društvo iz kojeg potječe i to ga čini tipičnim za jednu novu vrstu, novu generaciju autora", priopćila je Akademija.
Prognanik u visoko industrijaliziranom svijetu
Le Cléziov kozmopolitizam može se objasniti njegovim šarolikim korjenima. Rođen je 1940. kao sin jedne Francuskinje i engleskog medicinara u Nizzi. Njegovi pretci s očeve strane potjecali su iz Bretagne, ali su otamo u 18. stoljeću iselili na Mauricijus te uzeli britansko državljanstvo. Jean-Marie Gustave Le Clézio odrastao je u Francuskoj i Nigeriji gdje je njegov otac bio liječnik u službi britanske vlade.
Nakon studija filozofije i književnosti u Nizzi predavao je na sveučilištima na Tajlandu i u Meksiku. Kasnije je kao lektor radio u Engleskoj i Francuskoj. Svoj prvi roman objavio je 1963. još kao student i stručna publika ga je odmah prepoznala kao jednog od najperspektivnijih i najposebnijih talenata na francuskoj književnoj sceni. Mnogi su tada u njegovom djelu prepoznavali uspješni nastavak (i razvoj) tradicije "novog romana", ali vrlo brzo se pokazalo da se Le Clézio kloni svih književnih moda, da je vjeran samo sebi i svom originalnom i specifičnom stilu koji odlikuju raskošni poetski jezik i fascinacija tajnovitim vezama između čovjeka i prirode. U kritikama njegovih knjiga iz 60-etih godina prošlog stoljeća ugledni švicarski dnevni list "Neue Zürcher Zeitung" piše kako se Le Clézio u "visoko industrijaliziranom svijetu koji ga sa svih strana bombardira neonskim svjetlima, smradom i bukom uvijek osjećao kao prognanik".
Neumorni istraživač stranih kultura
Tematsku prekretnicu u njegovom opusu naznačuje 1972. djelo "Morski pas" koje je nastalo nakon češćih boravaka francuskog pisca kod skupine indijanskih plemena u Panami. Od tada njegovim opusom dominiraju otkrivanje nepoznatih, zapadnom suprotnih svjetova, u kojima se granice između čovjeka i kozmosa čine nevidljivima. Život indijanskog stanovništa u Panami, koji je istraživao četiri godine, kod Le Clézia je stvorio viziju mirnog suživota o kakvom je pisao u svojim djelima "Voyages de l'autre cote" (1975.), "Mondo et autres histoires" (1978.) i "L'inconnu sur la terre" (1978.). Za svoj roman "Désert" iz 1980., priču o mladoj Marokanki koja vuče korjene iz plemena Tuareg, novopečeni nobelovac dobio je najviše dotiranu francusku književnu nagradu Prix Paul Morand. I u drugim svojim djelima iz 80-ih godina bavi se stranim, "egzotičnim" kulturama - Indijanaca i stanovništva Mauricijusa. 1991. izlazi njegov autobiografski roman "Onitsha" u kojem tematizira svoje izgubljeno djetinjstvo nakon odlaska iz Onitshe.
Podijeljene kritike
U Njemačkoj, gdje je objavljeno nekoliko Le Cléziovih djela u prijevodu, kasniji su naslovi dočekani s podijeljenim kritikama. Neki su njegov roman "La quarantaine" napisan 1995., ocijenili "velikim" i iznimnim, dok su ga drugi popljuvali kao bolno predvidiv, banalan i dosadan. Bolje je kod kritike prošao njegov roman "Zlatna riba" iz 1997. Književni kritičari ga, u pokušajima stavljanja u širi kontekst, uspoređuju s Arthurom Rimbaudom i Josephom Conradom te su ga znali zvati "nasljednikom Julesa Vernea". Nobelova nagrada za književnost bit će mu uručena 10. prosinca. (dd)