Nova reforma subvencija za osamostaljivanje

Zapošljavanje je trebala pospješiti i olakšana mogućnost osnivanja samostalnih poduzeća nazvanih Ich-AG, što bi u prijevodu značilo Dioničko društvo – Ja. Ali, mnogi koji su iskušali tu novu mogućnost samostalne djelatnosti ubrzo su morali odustati. S krajem ovoga tjedna ta će mogućnost osamostaljivanja i službeno biti ukinuta.

Jednostavnost nije uvijek i prednost

U ljeto 2002. svi su govorili o tomu, nekoliko mjeseci kasnije pojam Ich-AG proglašen je najnezgrapnijom riječi. Ali, s početkom 2003. na snagu je stupio zakon po kojem su nezaposleni mogli dobiti državnu subvenciju za pokretanje samostalne djelatnosti. Johanna Ismayr bila je jedna od prvih koja se na taj način osamostalila: «Tada mi se to činilo najnebirokratskijim. Morala sam obaviti jako puno priprema, imala sam jako puno posla i nisam mogla razrađivati nikakve velike poduzetničke koncepte i planove biznisa, nego sam usput podnijela zahtjev za taj Ich-AG. I to mi je služilo samo za to da, ako posao ne uspije, mogu barem platiti zdravstveno osiguranje.» U ovom slučaju briga je bila neutemeljena. Koncept Johanne Ismayr da u vladinoj četvrti otvori kafić na obali Špreve bio je pun pogodak. Posao je dobro krenuo pa je vrlo brzo odustala od državnih subvencija. «Sa subvencijama se nije smjelo zapošljavati druge, a meni one jednostavno nisu više bile ni potrebne», priča Ismayr.
Za razliku od ranijeg prijelaznog novca za nezaposlene, koji je bio na snazi od 1986. i dobivao se šest mjeseci, pokretači samostalne djelatnosti sad su mogli dobivati subvencije tri godine. Osim toga vrijedili su povoljniji uvjeti kod mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Pomoć se dobivala jednostavno i nebirokratski. Nije bio nužan ni precizan poslovni plan samostalne djelatnosti. Poslovni konzultant Michael Geiger u tomu vidi veliku pogrešku: «Na kraju krajeva to je i gubljenje energije, gubljenje vizije, ako čovjek nakon godinu ili dvije od toga odustane i ponovo se nađe tamo gdje je bio na početku.»

Mač s dvije oštrice

Nakon nekog vremena to je popravljeno. Tko je htio dobiti poticaj morao je svoju poslovnu ideju staviti na papir i dobiti potvrdu da njegova poslovna ideja može funkcionirati. Povoljni uvjeti osamostaljivanja donijeli su, istina, mnoštvo uslužnih djelatnosti, ali su porasli i troškovi subvencija.
Institut za istraživanje radnog tržišta, ipak, ukazuje na uspjehe. Prema njegovom istraživanju samo nešto više od polovice onih koji su prekinuli samostalnu djelatnost ponovo se prijavilo agenciji za zapošljavanje, a 30 posto je pronašlo drugi posao. Po mišljenju konzultatna Geigera, tu se radilo i o ojačanom samopouzdanju.
Hannelore Belle je 2003. jedinu šansu vidjela u osamostaljivanju. Jer, još samo mjesec dana je mogla računati s novcem za nezaposlene: «Mislila sam, sad nešto moraš poduzeti, moraš se osamostaliti. Inače bih spala na socijalnu pomoć, a to nikako nisam htjela, tu čovjek ide samo na dolje.» Ali, ni sa samostalnom djelatnošću nije išlo na bolje. Njezina ideja posebne vrste turističkih vodiča nije funkcionirala. Danas je 58-godišnja žena sretna što je iz pokušaja osamostaljivanja izašla bez dugova. Taj problem ima trećina onih koji su odustali, navodi Institut za istraživanje radnog tržišta. U takvoj situaciji i mali iznosi mogu biti veliki teret.
Konačnu ocjenu instrumenta za osamostaljivanje nazvanog Ich-AG još nije moguće dati. Ali, stručnjaci smatraju uspješnim instrumentom politike radnog tržišta i kratkoročne veće poticaje kao što je prijelazni novac i dugoročne manje poticaje kao što je Ich-AG. Sad bi oba ta instrumenta trebala biti objedinjena. Tko se osamostali trebao bi nakon 15 mjeseci stajati na vlastitim nogama. Vlada očekuje da će na taj način uštedjeti milijardu eura.