Novinama i umjetničkom galerijom protiv beskućništva
11. svibnja 2007
Samo u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji se od 60-ih godina vodi statistika beskućnika. Prema njoj je u toj pokrajini 19500 beskućnika. I u glavnom gradu Düsseldorfu može se vidjeti beskućnike. Ali, u tom gradu postoji jedinstven projekt borbe protiv beskućništva zahvaljujući kojemu je broj beskućnika osjetno smanjen: s 4500 pao je na 1400.
Sliku velikih njemačkih gradova gotovo se ne može zamisliti bez beskućnika. Posprdno ih se naziva «penerima» i često izjednačuje s prosjacima. Najčešći razlozi beskućništva su izbacivanje iz stana na temelju sudske odluke, nemogućnost plaćanja stanarine ili rastava braka. I Elsa je bila žrtva takve sudbine. Najprije je ostala bez muža, a onda su došli redoviti napadi astme, koji su doveli do toga da je jednoga dana ostala bez posla. Danas ona ipak sa službenom iskaznicom prodavača na düsseldorfskoj Königsallee, ulici s najluksuznijim trgovinama, prodaje beskućničke novine «fiftyfifty» i optimistično gleda u budućnost.
«Kroz Fiftyfifty dobila sam mogućnost povratka u normalan život. Za mene to znači: imati stan, eventualno i posao, što je naravno jako teško s pedeset dvije godine. Čovjek si može redovito kupiti nešto za jelo, može si priuštiti i nešto za obući. Kroz to se dobije i više samopoštovanja, osjećaj da si čovjek.»
Elsa pripada skupini od 300 prodavača koji u Düsseldorfu dijele mjesečne novine «Fiftyfifty».
Zarada od prodaje novina
To su novine koje su postale sastavni dio slike ovoga grada. Nastale su prije 12 godina, pripovijeda brat Matthäus od reda Siromašne braće svetoga Franje.
«Naša zajednica se već desetljećima angažira oko pomoći beskućnicima kako bi im se pokazalo neku perspektivu i jamčilo određeno dostojanstvo. Dobro je bilo da smo se sastali Hubet Ostendorf i ja i odlučili 1995. da pokrenemo ovaj projekt «Fiftyfifty». To je bilo presudno, jer je kvaliteta pomoći koju smo dotada nudili bila manje efektivna.»
Radi se o jedinstvenom i opsežnom projektu. Najprije je osnovano društvo «Asphalt e.V. fiftyfifty», koje je dobilo općedruštvenokorisni status.
Umjetničke slike za beskućnike
Nekoliko mjeseci kasnije pokrenut je mjesečnik «Fiftyfifty» koji se izdaje u 40 tisuća primjeraka. Na kraju je otvorena i istoimena umjetnička galerija. I danas poznati umjetnici galeriji poklanjaju svoja djela, među ostalima Jörg Immendorf, Günther Uecker, Otmar Alt, Ross Feltus ili Peter Royen. Novinar Hubert Ostendorf, voditelj galerije i beskućničkog mjesečnika osobito je ponosan na novine.
«Fiftyfifty je uobičajen sinonim za pola-pola, za dijeljenje popola, a to se odražava u cijeni novina. One stoje euro i pol, 75 centi zadržavaju prodavači. Ali, novine nisu samo zato tu da ljudi koji ih prodaju nešto zarade, nego oni imaju priliku sami pisati u tim novinama, što mnogi čine. Kod nas je uvijek važno načelo participacije. I što je također važno, većina ih kroz novine ponovo stabilizra svoj život.»
Partnerstva u drugim gradovima
U međuvremenu su düsseldorfske beskućničke novine razvile partnerstva u regiji. U Düsseldorfu se prodaje 20 tisuća primjeraka, ostalih 20 tisuća ide u Duisburg, Essen, Krefeld, Mönchengladbach, a odnedavno i u Bonn i Frankfurt na Majni.
«Mi uvijek razmišljamo ekonomski, ali ne pokušavamo ekspandirati. U drugim gradovima imamo partnere koji su nam se obratili. U Bonnu je to primjerice Društvo za pomoć ugroženima. Mi dajemo takorekuć okvir, a oni dodaju vlastite stranice. Taj model dobro funkcionira.»
Društvo «Asphalt e.V. fiftyfifty» zarađuje godišnje oko 300 tisuća eura od prodaje umjetnina svih vrsta u galeriji. Osim toga dobiva oko 500 tisuća eura milodara. Taj novac se upotrebljava za razne projekte za beskućnike.
Brat Matthäus pomaže beskućnicima danonoćno. Njegov Red siromašne braće svetoga Franje već je u Düsseldorfu uspostavio sedam domova za beskućnike. U stambenim zajednicama ili pojedinačnim apartmanima smješteno je više od 200 beskućnika. Zahvaljujući sponzorima razvijena je i burza stanova preko koje je 1500 beskućnika našlo stanove na slobodnom tržištu. Franjevački red namjerava graditi i dom za kronične bolesnike i invalide. Za to će biti potrebno oko pet milijuna eura.