Oči i uši EUFOR-a

Od potpisivanja Daytonskog sporazuma prošlo je deset godina, međutim u Bosni i Hercegovini mir i danas osiguravaju međunarodne snage. Europska je unija prije nešto više od godinu dana preuzela zapovjedništvo od NATO-a i danas tu zadaću provodi EUFOR. Među njima se nalazi i LOT, tim za vezu i promatranje koji na neki način «ispituje puls» stanja u toj zemlji. Njegovi bi pripadnici trebali dovoljno rano doznati postoje li etničke napetosti, ekstremizam i organizirani kriminal, kako bi EUFOR mogao pravodobno reagirati. Zadaća im nije lagana.

Ljudima ulijevaju povjerenje

«Sada, nakon pet tjedana, mogu doduše reći ‹dobar dan›, ‹kako ste› i ‹do viđenja›, ali to naravno nije dovoljno za razgovor», kaže satnik Martin Döhne, koji predvodi LOT, stacioniran u Konjicu. Vojnicima je zadaća da patroliraju gradom, da se odvezu u okolna sela, da razgovaraju s ljudima i ispituju raspoloženje, kako bi spriječili krize prije nego što uopće i nastanu. Mnogi čak dolaze i po savjet u njihov ured smješten u samom centru tog grada na cesti Sarajevo-Mostar. Zgrada je prepoznatljiva po njemačkoj i europskoj zastavi.

«Na kraju krajeva u centru smo Konjica. Ured LOT-a je vrlo dobro izabran, jer su ovdje direktno kafići i trgovine, tu se konačno odvija glavni život, što se zatim odražava i na broj onih koji posjete ured. Ovo je vrlo, vrlo zanimljiva zadaća. Puno toga se dozna o zemlji i ljudima», nastavlja zapovjednik ove jedinice. Osjeća li se Martin Döhne u Bosni kao stranac? «Ne, upravo suprotno. Ovdje je puno europskije nego što sam očekivao.»

Po zadatku u gostionice i kino

U Konjicu je mirno, priča satnik Döhne koji, dok šeta gradom, uza sebe ne nosi oružje. U okolnim selima ljudi sada s dolaskom zime uglavnom misle na nabavu drva za ogrijev. Mnogi imaju povjerenja u njemačke vojnike – proteklih godina su im već toliko puta pomogli i daju im osjećaj sigurnosti, u zemlji u kojoj ispod jastuka ima još toliko oružja i prije svega gdje ima kriminala. Koncepcija LOT-a, malog tima koji bi trebao biti u kontaktu s ljudima, relativno je nova, objašnjava zapovjednik njemačkog kontingenta u EUFOR-u, pukovnik Hans-Jürgen Volkers: «Oni su isturene oči i uši EUFOR-a, idu u gostionice, u kino... Odlaze ponekad i u džamije, kako bi osluhnuli kakvo je raspoloženje. To što LOT vidi na licu mjesta konačno je osnova za političku procjenu Europske unije o tome što se događa u zemlji.»

EUFOR i dalje neizbježan

EUFOR osigurava i akcije domaćih policijskih snaga, skreće pozornost na opasnosti – primjerice od mina, a povremeno provodi i akcije prikupljanja oružja. Vojnici Europske unije djeci na terenu dijele šarene olovke, starija dobijaju razne pop-magazine. EUFOR ima čak i radijski program – Radio MIR. Mir bi trebao uputiti na mirni suživot naroda u Bosni i Hercegovini.

U zemlji je još uvijek stacionirano 7 000 europskih vojnika, među njima i više od 1 000 Nijemaca. Jednog dana možda oni više neće biti potrebni, ali s brzim povlačenjem međunarodnih snaga, ni deset godina nakon Daytona koji je donio kraj rata, u Bosni i Hercegovini nitko ne računa.