O čemu zapravo govore islandske sage?

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost J. M. Coetzee iz Južoafričke Republike, indijski književnik Kiran Nagarkar kao i Amerikanac Jonathan Franzen - svi oni gaje ljubav prema islandskim sagama. Slažu se u tome da su upravo one dale su znatan doprinos svjetskoj kulturi. "Sage su nekad su činile i veliki dio slobodnog vremena islandskog stanovništva", priča Arthúr Björgvin, nekadašnji voditelj Centra islandskih saga. "Nekoć, kad je većina stanovnika na Islandu živjelo na selu i kada se živjelo u vrlo skromnim uvjetima, sage su bile ono što je ljudima uljepšavalo život. Prenosile su se iz generacije u generaciju, a određenu ulogu imale su i u svakodnevici jer su zbog svog zabavnog karaktera budile u ljudima osjećaj sreće", objašnjava književnik i prevoditelj Arthúr Björgvin Bollason.

Sage kao važan dio kulturnog identiteta

I u današnje vrijeme se veliki dio Islanđana poistovjećuje s junacima iz tih priča. Možda je riječ i o "daljnjim rodbinskim vezama". Naime, procjenjuje se da je tijekom 1.100 godina, na Islandu živjelo sveukupno svega jedan milijun ljudi. Pa ako se uzme u obzir ova doista mala brojka, navedena pretpostavka možda i nije tako nevjerojatna. "Osim toga, kada govorimo o značaju saga za naš narod uopće, možemo se prisjetiti riječi našeg bivšeg predsjednika, koji je rekao da su nas sage formirale i da su one dio našeg nacionalnog identiteta", rekao je Bollasano.

No, u čemu je konkretno književna vrijednost saga? Islandski pjesnik i 1998. godine preminuli dobitnik Nobela za književnost, Halldor Laxness, primjerice cijeni skroman i fin jezik ove stilske vrste. "Najobrazovaniji čovjek u zemlji će pronaći jednaku radost u sagama kao i obični zemljoradnik ili ribar. U sagama ne postoje klasne razlike. Svi imaju pravo uživati u njima", ističe Laxness.

Sukobi zbog ljubavi i preljuba

Što se tiče same povijesti saga možemo reći da prve zapisane datiraju iz 13. i 14. stoljeća. Sage tog vremena govore o povijesti stvaranja Islanda, o razdoblju između 9. i 10. stoljeća kad su se preci današnjih stanovnika počeli ovdje doseljavati, uglavnom iz Norveške. To vrijeme i nije bilo najmirnije. "Seljaci su se znali i potući, pa su i glavne teme u sagama bili sukobi", izjavio je nekoć jedan od proučavatelja saga. Klaus Böldl, profesor skandinavske književnost daje detaljniji prikaz tog vremena: "Glavni razlog sukobima bile su osvete između obitelji koje su vodile rat zbog imovine ili preljuba. Likovi bi u sagama do rješenja dolazili prema točno određenim načelima i pravilima koja bi naposljetku donijelo uvijek mir i pomirenje", govori Böldl. Jedna od najpoznatijih saga je ona o Njálu. Ona govori o tome na koji način razum i pravda mogu prekinuti krvnu osvetu. "Autori saga u 13. stoljeću su na taj način slijedili jedan cilj: prikazati da je društvo sposobno živjeti i u dobrim međuljudskim odnosima, iako njime ne vladaju niti kraljevi ili niti plemstvo", dodaje Böldl.

Sage inspiriraju i danas

Veliko bogatstvo saga inspirira i sadašnje islandske autore kao primjerice i Einara Karasona, čiji nas roman " Pomirenje i ozlojeđenost" vraća u srednjovjekovno doba. Kratke priče i novi romani autora Gyrđira Elíassona, dobitnika Književne nagrade nordijskog vijeća, koji se proslavio svojim surealističnim djelom: "Vjeverica na putovanju" karakterizira zaigranost i poletnost, a nezaobilaznan je i val romana poput " 101 Reykjavik", koje je 90-ih začeo autor Hallgrímur Helgason koje karakterizira određena "gradska drskost" njihovih likova.

Autor: Gabriela Schaaf, Nadine Wojcik / Doroteja Jaković

Odg.ured: Željka Telišman