Utjecaj Interneta na rezultate izbora

„Stranke sudjeluju u oblikovanju političke volje građana." Tako piše u članu 21. njemačkog Ustava. Tu se Facebook ne spominje. No, ova društvena mreža ipak je tijekom izbora za Bundestag imala značajnu, ali ne i sasvim jasnu ulogu. U tom kontekstu stručnjaci sve više na tajnovit način govore o filterima (filter bubbles) i „eho prostorijama" (echo-chamber) na Facebooku. Pri tome najprije misle da Facebook i druge društvene mreže ne potiču demokratski diskurs kao što to čine drugi mediji, ili kao što bi barem to trebali činiti, nego jednostavno potvrđuju postojeće stavove korisnika.

Filtri su unaprijed programirani?

Objašnjenje pojma: filtrima (filter bubbles) je američki autor Eli Parizer 2011. označio koncept kojim internet stranice putem algoritama pokušavaju predvidjeti koje informacije korisnik želi pronaći. Prema Parizerovoj teoriji, ono što je smisleno na internetskim tražilicama, često dovodi do isključivanja onih informacija koje nisu u skladu sa stavovima korisnika.

Pojam filtera je među komunikolozima sporan, jer je, ovisno o studiji koja se bavila ovim fenomenom, njihovo postojanje nekad dokazano, a nekad osporeno. Njemačka platforma AlgoritamWatch je predstavila jednu studiju o izborima za Bundestag, studiju koja barem Google oslobađa odgovornosti da korisnike „zarobljava" u političke filtre. Preko 4.000 dobrovoljaca je u Google unijelo predefinirane pojmove o njemačkim političarima i strankama. Oko 6 milijuna rezultata: prvih 8 se podudaralo kod svih korisnika. Nije bilo osobno skrojenih rezultata, čak ni kod ranije ulogiranih korisnika koji su ostavili svoje podatke.

Matthias Spielkamp iz AlgorithmWatch-a osporava čak i značenje filtra: „Čitava ova teorija o filtrima stoji na klimavim nogama, jer se mora poći od toga da ovi ljudi, osim ovom, nisu izloženi nikakvom drugom izvoru informacija, da ne čitaju novine, ne gledaju TV, niti slušaju radio."

Jeka - prostorije umjesto "fake-news"

A što je s onima koji s medijima, koje Spielkamp vidi kao korektiv za filtere, ne žele imati ništa? Što je s onima koji klasične medije nazivaju lažnim, odnosno fake newsom? Potencijalni birači AfD-a uglavnom ne vjeruju mainstream medijima. Ovakvo određenje preuzele su i pristalice pokreta „Tea Party" u Americi, te vjeruju da pouzdane informacije dolaze samo iz alternativnih izvora. Na taj način se upravo na Facebooku najviše razvila kultura dijeljenja informacija koje odgovaraju vlastitoj slici svijeta – bez obzira na to jesu li te informacije točne ili ne.

Dakle jesu li, iza zatvorenih vrata, filtri oblik političkog djelovanja? Termin „jeka prostorija" komunikolozi upotrebljavaju za efekt koji nastaje kada korisnik virtualne kontakte njeguje pretežno s istomišljenicima i na taj način sužava svoje vidike.

Dok se Google, barem do naredne studije, može pozvati na svoju neutralnost, Facebook mora priznati odgovornost, kaže za DW Martin Giesler - kulturni antropolog, novinar i osnivač Social Media Watchbloga. Facebook, za razliku od Googla, ne živi od toga da korisnika šalje na druge stranice. „Cilj Facebooka je da se korisnik dobro osjeća na ovoj platformi, što znači da se korisnik ne suočava sa sadržajem koji mu predstavlja izazov, nego sa sadržajem koji potvrđuje njegovu postojeću sliku svijeta." Što duže korisnik upotrebljava Facebook aplikaciju ili stranicu, to više reklama dobiva. Upravo su reklame ono na čemu Facebook zarađuje novac. To znači da Facebook nesvjesno slijedi princip kampanje AfD-a, gdje nema puno suhoparnih činjenica, nego se prije svega igra na kartu strahova i emocija ciljne grupe: „Facebook je, bez daljnjeg, platforma koja je najviše prikladna za to da prerađuje i plasira sadržaje koji bude emocije. Nema nikakvog razloga da Facebook ostane okrenut činjenicama, jer dosadan može biti svako."

Tehnička platforma sa društvenom odgovornošću

Ako se Facebooku pristupi na ovaj način, promatrajući ekstremističke sadržaje u nedavnoj američkoj izbornoj kampanji, kompanija se i ranije branila argumentom da Facebook predstavlja samo jednu tehničku platformu i da sadržaji dolaze od korisnika. U međuvremenu, kaže Geisler, iz Facebooka stižu poruke da su „prepoznali signale vremena i da se više otvaraju i da da barem ne zatvaraju diskurs u potpunosti". Geisler priželjkuje više transparentnosti, koja pokazuje kako se sadržaji na platformi šire i koje reklame dolaze od koga.

Jer, ne dolaze svi sadržaji od „običnih" korisnika. U rujnu je šef tima za informatičku sigurnost Facebooka, Alex Stamos, potvrdio da je za vrijeme američke predizborne kampanje bilo više od 470 lažnih korisnika, koji su 2016. objavili oko 3 000 sadržaja, koji nisu odmah prepoznati kao takvi. Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg je prošlog tjedna izložio devet koraka, putem kojih je moguće suočiti se s izbornim manipulacijama u budućnosti. U susret izborima za Bundestag je Facebook izbrisao „na tisuće" Facebook profila, preko kojih su postavljane i širene lažne objave.

Kakav su utjecaj socijalni mediji imali na rezultate izbora za Bundestag? Ovim pitanjem su se sociolozi i znanstvenici koji se bave medijima trebali baviti u proteklim godinama, jer istraživanje onoga što Facebook prikazuje korisnicima ima smisla samo kada korisnici dobrovoljno izlažu određenu količinu privatnih podataka. Matthias Spielkamp zaključuje: Morate se zapitati, koliko je moguće prodrijeti u privatnost korisnika. Bez dijeljenja privatnih podataka, nema ni dobivanja onih pouzdanih.