Obama utire put za izlazak iz krize
25. studenoga 2008
On sjedi s ozbiljnim izrazom lica, više nema duhovitih dosjetki. Neki su možda i razočarani, ali Barack Obama više nije ležerni kandidat iz predizborne kampanje, nego je već skoro predsjednik. Osim toga, zemlja se nalazi u najdubljoj krizi u posljednjih nekoliko desetljeća. Tom se izazovu novi predsjednik namjerava suprotstaviti s jakim timom: predsjednik banke Federalnih rezervi (FED) u New Yorku Timothy Geithner kao novi ministar financija, bivši Clintonov ministar financija Lawrence Summers kao ekonomski direktor Bijele kuće i možda budući šef središnje američke banke, profesorica ekonomskih znanosti Christina Romer kao šefica predsjednikovog Vijeća ekonomskih savjetnika te Melody Barnes kao šefica Vijeća za unutarnju politiku.
Plan "težak" pola bilijuna dolara
"Trebamo plan za spašavanje koji će stabilizirati naš financijski sustav i istodobno zaustaviti val prisilnih prodaja nekretnina, koji će pomoći našoj automobilskoj industriji i pobrinuti se za spašavanje 2,5 milijuna radnih mjesta, kao i za otvaranje novih tako što ćemo modernizirati ceste, mostove i škole te stvoriti infrastrukturu za ekološku energiju 21. stoljeća", naglasio je Obama. No, koliko će to koštati - nije rekao. Zato su mediji već izračunali da bi za provedbu tog ambicioznog programa bilo potrebno između 500 milijardi i jednog bilijuna dolara.
Reakcije pozitivne, ali ne i euforične
Obama je nadalje najavio porezne olakšice za 95 posto Amerikanaca, dok će porezi biti povećani samo za one s godišnjim prihodima iznad 250.000 dolara. Temeljna ideja gospodarske politike budućeg predsjednika je jačanje srednje klase, bez koje se, prema njegovom mišljenju, ne može uspješno prevladati kriza. Reakcije na Obamin paket za poticaj gospodarskog rasta i imenovanje "gospodarskog tima" u SAD-u su uglavnom pozitivne, mada ne i euforične. Jer, kako je primjetio ekonomski stručnjak Richard Wolffe iz uglednog američkog magazina "Newsweek", pitanje je može li američka Vlada uopće sama savladati krizu ili se za to mora dogoditi nešto veliko u svjetskom gospodarstvu. "A to ne znamo", zaključuje Wolffe.