Objavljeni dobitnici najuglednije njemacke televizijske nagrade

Reci mi sto gledas na televiziji i ja cu ti reci tko si. Tako bi se - naravno radikalno i pojednostavljeno - moglo opisati koliko televizijski program u nekoj zemlji govori o njezinoj kulturi, politici i opcenito, drustvu. Jedanput godisnje oci njemacke medijske javnosti nisu uprte u medijske centre Köln, Berlin ili München nego u mali industrijski grad u Rurskoj oblasti, Marl, u kojemu se vec 40 godina dodjeljuje nagrada Adolfa Grimmea za najuspjesnije televizijske produkcije na podrucju igranog, dokumentarnog i informativnog programa. I iako ta nagrada ne ukljucuje i pozamasni cek, za njom se trgaju televizijski producenti i sefovi medijskih kuca. Zasto?

"Adolf Grimme, ta nagrada je priznanje za zahtjevne projekte, za apel da se ne robuje losem nego dobrom ukusu" - rezimira poznati njemacki televizijski redatelj Dieter Wedel maksimu kojom se vec 40 godina vodi ziri nagrade Adolfa Grimmea i daje odgovor na gore postavljeno pitanje. Nagradjuje se samo ono sto je kvalitetno, a ne nuzno i popularno. I upravo je to razlog zasto je ova nagrada najcjenjenije televizijsko priznanje u Njemackoj.

Adof Grimme bio je prvi direktor Sjeverozapadne njemacke televizije NWDR-a, pretece danasnjih postaja NDR-a i WDR-a. Do njegove smrti 1962. godine bio dao je veliki doprinos u oblikovanju njemackog televizijskog krajolika.

Publicist i pedagog Bert Donepp dvije godine nakon Grimmeove smrti osnovao je nagradu u njegovu cast i s njegovim imenom. Ideja je bila nagradjivati produkcije koje nisu samo zabavne nego i poucne.

Donepp se, naime, a u medjuvremenu se pokazalo - s pravom - bojao da bi novi medij, televizija, mogao ugroziti opcu kulturu i obrazovanost gledateljstva, te da bi gledatelji mogli biti samo jos bombardirani jeftinom zabavom. Donepp je tvrdio:

"U politicku kulturu spada i ispravan odnos prema radiju, televiziji, filmu i novinama. Mediji mogu obrazovati i pridonositi poticanju sposobnosti rasudjivanja i stvaranja vlastitog misljenja, samo onda ako su gradjani spremni i sposobni u slobodnom se izboru sluziti informacijama i izvjestajima, kriticki ih primati i obradjivati".

Grimmeova nagrada dodjeljuje se u Marlu gdje je Donepp zivio i radio do 1995. godine. Tu se jednom godisnje okuplja televizijska elita zemlje - ugledni medijski strucnjaci, kriticari, novinari i pedagozi - kako bi razmatrali pitanje koje su produkcije prethodne godine bile najkvalitetnije. Nagradjuju se pritom redatelji, kamermani, scenaristi i, naravno, glumci.

Ulrich Spies, koji vec godinama radi u organizacijskom poolu nagrade Adolfa Grimmea, prica:

"Ovdje je otkriven vec citav niz mladjih glumica i glumaca, kao sto su Susanne Bormann, koja je tada imala samo 13 godina. Ovdje je otkrivena i

nedavna dobitnica nagrade na venecijanskom festivalu Katja Riemann. (...) Ben Becker je vrlo rano nagradjen ovom nagradom, a i njegova sestra, Meret Becker - jos prije 10 godina, 1994."

Slucaj je htio da najcesci dobitnik Grimmeove nagrade, redatelj dokumentarinih filmova, Heinrich Breoler, i sâm dolazi upravo iz Marla. Breloer je vec sedam puna nagradjivan ovim najuglednijim njemackim televizijskim priznanjem, izmedju ostalog i za svoju sjajnu doku-dramu o obitelji Mannovih, koja je dozivjela i ogroman medjunarodni uspjeh.

Ove godine je glavna, zlatna nagrada otisla u ruke producenata dva projekta - obiteljske drame "Familienkreise", "Obiteljski krugovi" u produkciji ARD-a i BR-a, te dokumentarca "Schleyer. Eine deutsche Geschichte", "Schleyer. Jedna njemacka prica" u koprodukciji ARD-a, NDR-a i WDR-a. Medju 26 nagradjenih upadljivo je puno aktera i projekata javnih televizijskih kuca. Upravo njima je sef organizacijskog odbora nagrade, Bernd Gäbler, uputio apel da ostanu vjerni informativnim i kulturnim programima, jer su oni posebno vazni za kvalitetan razvoj drustva. No, ove godine je medju laureatima u udarnim kategorijama i produkcija jedne privatne postaje, SAT1-a. Rijec je o igranom televizijskom filmu "Das Wunder von Lengede", "Cudo iz Lengedea" snimljenom prema istinitom dogadjaju iz 1963. godine kada je 129 rudara nakon probijanja vode ostalo zatoceno u jednom rudniku. 19 ih je odmah poginulo, a 79 ih je, dijelom pravim cudom, spaseno. "80 posto filma je istinito", tvrdi producent Michael Souvignier, i posebno hvali glumce koji su izdrzali velike fizicke napore tijekom snimanja filma. Ziri Grimmeove nagrade je glumacki ansambl na celu s njemackim zvijezdama poput Heina Fercha, Nadje Uhl i Heike Makatsch pak, nagradio za umjetnicku kvalitetu njihovih ostvarenja.