1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Od bankrota banke do svjetske krize

Brigitte Scholtes
13. rujna 2018

Najprije se problem na američkom tržištu financija činio rješivim. A onda je došlo do stečaja banke Lehman Brothers što je izazvalo jednu od najvećih ekonomskih kriza nakon Drugog svjetskog rata.

https://p.dw.com/p/34lfY
New York City Lehman Brothers Zentrale
Foto: Getty Images/M. Tama

Propast američke Investicijske banke Lehman Brothers prije deset godina izazvala je šok, čije posljedice se i danas osjećaju. "Ova kriza je uzdrmala stupove financijskog sustava Zapada", kaže Axel Weber, bivši predsjednik njemačke Središnje banke i šef Upravnog odbora švicarske banke UBS. 15. rujna 2008. je Lehman Brothers objavio stečaj.

Kako je došlo do insolventnosti?

Lehman Brothers je, kao i mnoge druge banke, bio uzdrman krizom na tržištu nekretnina. 10. rujna je šef ove banke Richard Fuld objavio gubitak u visini od 3,9 milijardi dolara samo za treći kvartal 2008. godine. To je pojačalo zabrinutost i sumnje oko nelikvidnosti ove banke. Došlo je i do gubitka povjerenja. Usprkos hektičnim pregovorima, nije se mogao pronaći kupac. Time je ovoj banci preostao samo stečaj.

Je li stečaj zaista došao neočekivano?

Kratko prije toga je tadašnji šef Deutsche Bank-a Josef Ackermann izjavio da on stečaj ne može ni zamisliti. "Političari i svijet financija svjesni su svoje odgovornosti", rekao je on tada i dodao: "Kolaps takve sistemski relevantne banke bi povukao sa sobom val bankrota i deprecijacija (obezvrjeđivanja novca koje se očituje u padu kupovne moći na domaćem ili padu vrijednosti valute na deviznom tržištu), a time i gubitke koje bi zabilježile vjerojatno sve banke."

Deutschland Prozess Deutsche Bank
Vodeći njemački bankar Josef Ackermann vjerovao je da je Lehman Brothers prevelik da bi propao. Ali se prevario.Foto: Reuters/M. Dalder

Međutim, politički pritisak da se nakon tri banke ne pristupi spašavanju i četvrte je bio ogroman, jer je to značilo nove pakete pomoći u milijardama. Bila je to greška, smatra Hans-Walter Peters, predsjednik Saveza njemačkih banaka: "Jer insolventnost jedne za sistem tako važne banke najprije donese financijsku krizu i krizu povjerenja, a potom tešku recesiju."

Što su bile izravne posljedice?

Uslijedio je kolaps financijskih tržišta. S obzirom da se više nisu mogle osloniti na spašavanje državnim novcem, banke više nisu bile spremne ni jedna drugoj kratkoročno posuđivati novac, kao što je u normalnim vremenima uobičajeno. Financijskom tržištu prijetila je opasnost presušenja, stoga su središnje banke širom svijeta počele tiskati novac i pumpati ga na financijska tržišta. SAD kao i šest najvećih zemalja EU-a su prvih mjeseci krize stavili na raspolaganje 800 milijardi eura pomoći financijskoj branši.

Kako bi izbjegli juriš građana u banke i dizanje ušteđevina, kancelarka Angela Merkel i tadašnji ministar financija Peer Steinbrück su građanima dali jamstvo i rekli da su njihovi ulozi i ušteđevine sigurni. No, to nije spriječilo privredni kolaps. Milijuni ljudi širom svijeta izgubili su posao. U Njemačkoj je spašeno 1,5 milion radnih mjesta uvođenjem skraćenog radnog vremena. Njemačka ekonomija je 2009. godine zabilježila pad od 5 posto.

U kojoj mjeri je kriza pogodila ulagače i štediše?

50.000 ulagača je kupilo certifikate nizozemske banke - kćeri Lehman Brothersa. Taj novac je bio izgubljen iako su vrijednosni papiri prodavani kao siguran ulog. Ali ti ulagači nisu bili jedine žrtve bankrota. Štediše i potrošači i dalje plaćaju račun: podstanari se i danas žale zbog previsokih stanarina. Na ušteđevine više nema kamata, stoga štediše moraju još više štedjeti, kako bi se financijski osigurali za mirovinu.

"To su posljedice, koje uvelike zalaze u socijalno-političku domenu", kaže Michael Heise, glavni ekonomist osiguranja Allianz. A dalekosežne posljedice nisu samo materijalne naravi. Nezadovoljstvo je poraslo i odrazilo se u rastućim izbornim uspjesima populističkih stranaka i s time povezanom tendencijom izolacije tržišta.

Jesu li banke sada sigurnije?

Djelomice jesu. "Američka vlada je tijekom krize rekapitalizirala banke i one su ponovo u izvrsnom stanju", kaže Christoph Schalast, profesor Frankfurtske škole za financije i menadžment (Frankfut School of Finance and Management). Porezni platiša ne bi u Europi smio više biti talac banaka u slučaju kriza koje pogađaju cijeli sustav. "Postojale su različite strategije, koje su dovele do srozavanja banaka u Njemačkoj."

Pa ipak u Europi je stvoren jedinstven sustav nadzora banaka. Puno toga je sada regulirano i više nego što treba, kritiziraju bankari. "Vodeći bankovni menadžeri u međuvremenu rade kao direktori institucija, a ne poduzetnici", kaže profesor Dirk Schiereck, stručnjak za bankarski sektor Sveučilišta u Darmstadtu.

Ekonomist Martin Hellwig smatra međutim da je premalo toga učinjeno. Za dugoročnu stabilizaciju financijskog sektora bankama je trebalo propisati veći omjer vlastitoga kapitala. Stvari slično vide i kritičari globalizacije iz pokreta Occupy, koji će ove subote ponovo prosvjedovati.

Prosvjed u New Yorku 2014. protiv novčarske politike.
Prosvjed u New Yorku 2014. protiv novčarske politike.Foto: picture-alliance/dpa/Justin Lane

Koliko teško su bankari pogođeni krizom?

Mnogi, u to vrijeme za krizu odgovorni bankari, promijenili su posao i sada se bave još unosnijim biznisom. Bivši direktor banke Lehman Brothers Richard Fuld sada radi za tvrtku za financijsko savjetovanje Matrix Private Capital. Ni druge bankare pad nije odveo u ponor. Ove subote oni se sastaju u Londonu, ali, kako kaže jedan od njih, ne da proslave desetu godišnjicu stečaja, već kako bi njegovali svoju mrežu i poznanstva.

Jesmo li sigurni od izbijanja nove krize?

Rizika je mnogo: cijene nekretnina su visoke, državni dug u Italiji i dalje raste, a tu je i monetarna kriza u Turskoj i na financijskim tržištima zemalja u brzom razvoju. Menadžer hedge-fondova Steve Eisman, koji se prije deset godina kao jedan od prvih kladio u propast Lehmana, čime je zaradio milijardu dolara, vidi značajne rizike u kripto-valutama (Bitcoin,Litecoin), potom u američkim auto-kreditima i u Tesli.

I konačno opasnost predstavljaju još uvijek labave monetarne politike, upozorava šef upravnog odbora švicarske banke UBS-Group Axel Weber: Središnje banke bi dobro postupile kada bi ovaj sustav polako normalizirale, kaže on. "Vidim da se sve odvija jako sporo. I to samo po sebi može biti još jedna opasnost za stabilnost."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android