Od beskućnika do najomiljenijeg hotelskog gosta

Kao i mnoge druge dobre priče, tako je i ova započela zapravo slučajno i čak pomalo banalno. Vincent van Dijk želio se u jesen prošle godine iz poslovnih razloga preseliti u Amsterdam. Potraga za novim stanom se, međutim, ispostavila još težom nego je očekivao. Bez krova nad glavom a s gomilom prtljage i raznih drugih osobnih sitnica, Vincentu van Dijku nije preostalo ništa drugo nego – otići u hotel. Nakon prvog je uslijedio drugi, pa treći i tako dalje. "Jednog je dana u sobu ušla sobarica i počela pospremati. Nije ni primjetila da sam ja još u sobi sve do trenutka kada je pokušala s kreveta skinuti plahtu. Situacija je stvarno bila smiješna. Tada sam prvi put pomislio da bih o tome mogao napisati priču“, kaže Vincent van Dijk.

Zanimljive priče "dragog dečka"

Iz početne ideje počeo se rađati stvarni, pravi projekt. Vincent van Dijk počeo je pisati priče o hotelima, naravno iz svoje osobne perspektive, i objavljivati ih na internetu, na blogu pod naslovom "Amsterdam slaapt", odnosno, "Amsterdam na spavanju". Jednostavno bi nazvao neki hotel i upitao ih jesu li zainteresirani da o njima napiše neku priču. Većina je, kaže ovaj 36-godišnjak, odmah bila oduševljena. Mnogi su u tome vidjeli mogućnost reklame. Zbog gospodarske krize, naime, mnogi su hoteli manje posjećeni nego prije – i to usprkos činjenici da Amsterdam godišnje posjeti gotovo pet milijuna turista. U međuvremenu su Van Dijkove priče stekle veliku popularnost. A i među hotelijerima, kako kaže Astrid Hoogstede, iz Saveza ugostitelja i hotelijera Nizozemske, je van Dijk redovita tema razgovora. “Amsterdamski hotelski menađeri uvijek na svojim redovitim sastancima govore o njemu. Uvijek pitaju jedan drugoga – je li već bio kod tebe? I? Kako je bilo? Dobro? Osim toga, on je stvarno jako drag dečko“, priča Hoogstede.

Iako zapravo nije klasični kontrolor ili netko tko testira hotele, već naprosto o njima piše priče, njegovo je mišljenje vlasnicima i direktorima hotela ipak jako važno, potvrđuje i Tom Calame, direktor hotela Renaissance Hotel Amsterdam. "Van Dijkov način pisanja o hotelima je jako zanimljiv. Napisane su iz njegovog osobnog kuta gledišta no čitatelji ipak mogu dobiti uvid u to što se u nekom hotelu nudi kao i ono što nedostaje ili ono što bismo mi, kao hotelijeri, mogli popraviti“, objašnjava Calame.

Besplatna noćenja i mnoštvo poklona

U početku je Vincent van Dijk unaprijed planirao u kojem hotelu će prenoćiti. U međuvremenu se međutim odlučuje spontano, tek dan prije. Do sada je gotovo uvijek imao sreće i uspio dobiti slobodnu sobu. I ne samo to – zbog priča koje piše on ne samo da ne mora uopće plaćati noćenja, već uživa sve privilegije jednog rado viđenog gosta. Prilikom dolaska pozdravlja ga osobno hotelski direktor, na poklon dobiva garderobu za čije čišćenje ili pranje također ne mora platiti ništa. Neki mu čak na raspolaganje daju kraljevske suite.

Drugim riječima, Van Dijkov se život u potpunosti promijenio: „Osjećam se puno bolje; nekako sam uravnoteženiji no ranije iako radim i do 18 sati na dan. U ovoj godini još niti jednom nisam bio bolestan. To je stvarno nevjerojatno. Mislim da sam se doista promijenio. Osim toga, u početku sam sve svoje stvari nosio sa sobom; sve moje diplome, knjige, fotografije. U međuvremenu ništa više nemam, sve sam to bacio, jer mi ni ne treba. Živim gotovo kao neki zen budistički redovnik!“, priča ovaj mladi autor.

Njegove priče su se s vremenom pročule i izvan Nizozemske. Dobio je pozive da priče počne pisati i o hotelima u Parizu, New Yorku, Rio de Janeiru. Međutim, odbio ih je. Sljedeće godine želi ostati u Amsterdamu i svoje priče - za sada ih ima oko 350 - objaviti u jednoj knjizi. A kako će dalje - za sada ne zna. Sigurno je jedno, a to je da će mu normalan život u nekom stanu, nakon godine dana nomadskog života po hotelima, u svakom slučaju teško pasti.

Autor: Armin Wisdorff / Željka Telišman

Odg.ured.: D. Dragojević