Od bilježnica do ordinacija - tuneli koji život znače

Usprkos redovitom bombardiranju od strane Izraela koji u tunelima vidi ponajprije mogućnost unošenja oružja, za mnoge Palestince tajno prokopani tuneli na granici između Egipta i Gaze predstavljaju najvažniju i svojevrsnu žilu kucavicu. Zbog izraelske blokade koja traje već dvije godine i koja onemogućava normalni način trgovanja, Palestinci su time osuđeni na kupovinu robe pristiglu kroz tunele. Tako na ovaj način, kojim se naravno najviše bogate takozvani trgovci, posrednici, kroz tunele pristiže školska oprema, živežne namirnice, građevinski materijal pa čak i najmodernija zubarska oprema – jednom riječju život bez tunela bi ovdje bio gotovo nezamisliv.

Nekvalitetna ali skupa roba

U Mushtiru, glavnoj trgovačkoj ulici Gaze, ispred gotovo svakog malog dućana ponovno punom parom rade agregati za struju. Nestašica iste u trajanju od sedam do deset sati dnevno, u posljednjih je nekoliko tjedana ponovno postala dio palestinske svakodnevnice.

Tako je i u trgovini školske opreme. Ispred ulaza zuji agregat, no kada se uđe u prostoriju malog dućana, na prvi pogled se čini kao da se ovdje prodaje roba kakva se može naći bilo gdje. S obzirom na blokadu, postavlja se pitanje kako su zapravo sve te bilježnice, olovke, drvene bojice i tako dalje stigle u ovaj malu trgovinu. Vlasnik Said Mhuad spremno odgovara da je riječ o „robi iz tunela“.

„Kvalitetom nisam zadovoljan“, priča ovaj trgovac i kao dokaz pokazuje plastične omotnice za bilježnice. „Pogledajte, veličina ne odgovara, omotnica ne pristaje veličini običnih DIN 6 bilježnica“, kaže Mhuad i dodaje da usprkos lošoj kvaliteti ovu robu kod posrednika mora platiti dvostruko više nego što bi ona u normalnim okolnostima koštala.

U sličnoj se situaciji nalazi i Taufiq el Thuzi, vlasnik male radionice namještaja u kojoj se uglavnom proizvode ormari i kreveti. Drvo koje mu je potrebno naručuje iz Egipta. Iako nikada zapravo ne može biti sto postotno siguran da će naručena roba ikada stići do njega, el Thuzi je mora unaprijed platiti – 3.000 dolara za tonu drveta, što je deset puta više od cijene koju je za isti materijal plaćao prije blokade.

„Znate, mi Palestinci po pitanju proizvodnje i rada smo u stanju i pod najtežim okolnostima „napraviti čuda“. No, za ovakvu radionicu kakva je moja, to je stvarno jako teško. Jednostavno se ne isplati, ne možemo si priuštiti da robu nabavljamo „iz tunela“. Za mene su ovo doista teška vremena“, kaže el Thuzi.

Stomatološki laboratorij za 150.000 dolara

Međutim kroz tunele kojih prema nekim procjenama na granici između Egipta i Gaze ima čak 1.500, na palestinsko područje ne pristiže samo spomenuta školska oprema, drvo, živežne namirnice, odjeća i kao i sve ostale potrepštine za normalan život, kroz njih pristiže čak i medicinska oprema.

Tako bi primjerice i rad zubara Jamala Naima bez tunela bio gotovo nezamisliv.

„90 posto instrumenata koje ovdje imamo, kupljeni su u Egiptu i „prošvercani“ tunelima.“, kaže Naim koji je u 90-tim godinama u Njemačkoj, u Erlangenu studirao stomatologiju i koji unatrag četiri godine sa suprugom i osmero djece ponovno živi u Gazi.

„No, na ovaj način ne pristižu samo mali ili srednje veliki instrumenti. Nedavno sam također kod „tunelskih posrednika“ naručio za fakultet stomatologije na Međunarodnom privatnom palestinskom sveučilištu, kompletni stomatološki laboratorij“, priča Jamal Naim i dodaje da je za ovu čak i za palestinske prilike pomalo neobičnu narudžbu morao platiti 150.000 dolara.

Laboratorij za sada još nije stigao, no, kako kaže Naim – „ očekujemo ga svakog dana“. Naravno - kroz tunel.

Autor: Clemens Verenkotte / Željka Telišman

Odg.ured: N.Kreizer