Od danas u Bavarskoj visi raspelo

Grad Passau je prepun križeva i raspela. Stoje na tornjevima brojnih crkava, ali vide se i u izlozima antikvarnica, na starim muralima uz brojne svece i svetice, na gradskim zgradama gdje su još davni graditelji zahvaljivali Bogu na milosti i mole ga da štiti tu kuću i ukućane.

U tom bavarskom gradu na „tri rijeke" - Dunavu, Innu i Ilzu na samoj granici sa Austrijom čak 76% stanovnika se izjašnjava katolicima, što je najveći udio u čitavoj Njemačkoj. Zato nije teško naći niti građane koji pozdravljaju odluku novog predsjednika vlade pokrajine Bavarske, Markusa Södera da u svim policijskim postajama, sudovima, poreznim uredima i drugim institucijama javne uprave od ovog 1. lipnja treba biti izvješen simbol kršćanstva, raspelo.

„To me ne smeta. Mislim da je (Söder) možda u pravu. Kršćanstvo je obilježilo stvaranje naše države i vjerojatno danas treba na to podsjetiti", kaže nam dvadesetogodišnji Dennis.

Povratak Crkve u državne poslove?

Makar je u povijesti bilo razlika između pokrajina, Njemačka već odavno slijedi načelo diobe svjetovne od crkvene vlasti. Primjera radi, dalje na sjeveru, u tradicionalno katoličkom Kölnu je i za vrijeme cara Wilhelma II stvoreno pravo malo  arhitektonsko čudo kad se gradila zgrada tamošnjeg suda u devetnaestom stoljeću. Svatko poznaje katedralu tog grada koja se može vidjeti i izdaleka. Ali, u toj zgradi svjetovnog suda ne samo da nikad nigdje nije visilo raspelo, nego nema niti jednog jedinog prozora sa kojeg se može dobro vidjeti golema katedrala Kölna, makar je od tog suda do katedrale tek nekoliko blokova zgrada.

Isto tako nije posve niti točna tvrdnja kako u ovoj, Saveznoj Republici Njemačkoj postoji potpuna dioba države od Crkve. Crkva je jasno i nedvosmisleno podređena svjetovnoj vlasti: viši crkveni dužnosnici moraju položiti i zakletvu pred državnim službenicima kako će poštivati zakone te pokrajine i Njemačke. Ipak, predsjednik vlade pokrajine Bavarske i političar tamošnjih kršćanskih demokrata (CSU) Söber ne vidi nikakav problem tom povratku vjerskih simbola u državne institucije jer raspelo smatra i simbolom identiteta Bavarske.

Sa pokrajinskim predsjednikom vlade se slaže i jedna 44-godišnja stanovnica Passaua: „Ne razumijem zašto se vodi tolika rasprava. (Kršćanstvo) je dio naše kulture. Zašto ne bi netko bio ponosan na svoju vjeru?"

„Pustite naše raspelo na miru!"

Zapravo jedan od najvećih protivnika ove odluke pokrajinske vlade je bila Katolička crkva i čitav niz njenih dužnosnika u Bavarskoj. Hans Bauernfeind je dekan pastoralnog ureda katedrale sv. Stjepana u Passau i objašnjava nam, zašto je Crkva protiv: raspelo nije tek komad drveta. To je simbol koji vjernike podsjeća na patnje i muku Isusa Krista čija je smrt na križu i uskrsnuće značio i naše izbavljenje. „Raspelo ima svoju vlastitu poruku i ne treba služiti za drugu svrhu, bila ona politička, socijalna ili kulturna."

Prosvjedno pismo je zato vladi u Münchenu poslalo i bavarski ogranak Udruge katoličke mladeži Njemačke (BDKJ) i to zajednički sa sličnom udrugom protestantske crkve. Michael Hofbauer je na čelu BDKJ u Passau i smatra kako je to tek „taktički potez" Södera pred pokrajinske izbore ovog listopada.

Ovaj član Katoličke mladeži nipošto nije jedini koji misli kako Söder i njegov CSU ovakvim populističkim potezima lovi glasove Bavaraca koji su i na proteklim, saveznim izborima prošle jeseni u velikom broju glasovali za AfD – makar je poznata izjava nekadašnjeg čelnika CSU-a Straußa kako „desnije od CSU-a može biti još samo zid". Zapravo je zanimljivo kako je čelnik uvjerljivo katoličke Bavarske, Söder zapravo jedan od rijetkih i to gorljivih protestanta, ali i tako neprestance ponavlja tvrdnju kako je Bavarskoj „primjerenije raspelo nego feredža".

Passau je mnogo toga vidio...

Osobito kod mladih Bavaraca i ta odluka o raspelu i taktika Södera ne nailazi baš na razumijevanje. Lara je studentica i kaže nam kako se „stari ljudi više identificiraju s državom i vjerom, ali mi ne toliko." Njen kolega, 22-godišnji Till je zabrinut što se vladajuća stranka u Bavarskoj koristi takvim populističkim sredstvima i pokušava povezivati vjeru s identitetom ove pokrajine: „Taj identitet se nameće ljudima, umjesto da ga ljudi sami biraju", smatra Till.

Wolfgang Gonsch je bibliotekar Sveučilišne knjižnice Passaua i svakako dobro poznaje povijest svog grada na tri rijeke i raskrižju trgovačkih putova koja traje još od vremena čak i prije Rimskog carstva kad je tamo bilo važno čvorište. Kaže nam kako su u Passau uvijek stizali ljudi iz svih dijelova poznatog svijeta, mnogi od njih su i ostali u tom gradu: „Mi smo multikulturalni, mi smo u Passau oduvijek bili multikulturalni. Zašto bi to sad trebali mijenjati?"