Od države koja je žrtva pljačke do demokracije

Kada Kongoležani u nedjelju izađu na biračka mjesta kako bi izabrali novog predsjednika i novi parlament u zemlji će se nalaziti veliki broj međunarodnih promatrača. Međunarodna zajednica južne Afrike SADC poslala je svoje promatrače, ali Europska unija, prije svega Njemačka i Francuska poslale su svoje vojnike koji će nadgledati izbore. Mnogi stanovnici Konga s prezirom su primili strance koji promatraju izbore. Kongoležani drže da se iza toga kriju neki drugi razlozi te da se izborom zapravo samo potvrđuje pljačka prirodnih resursa ove zemlje.

Naime međunarodni odnosi Konga mogu se odčitati kao kronika pljačke resursa ove velike srednjoafričke zemlje. Od kako je današnja Demokratska Republika Kongo izazvala interes zapadnih zemalja, od tada su vođe u toj zemlji privukli simpatije svojih stranih prijatelja velikim dijelom u isporuci resursa. Sve je počelo kada je u 19. stoljeću belgijski kralj Leopold I. licencama za rudnike financirao svoju privatnu koloniju. Do danas na istoku Konga na taj način gospodari rata osiguravaju sebi ne samo oružje već i potporu iz susjednih zemalja Ugande i Ruande.

Za zastupnika u parlamentu Ennocka Rubernangaboa Gebinezea iz provincije Kivu na granici prema Ruandi i Ugandi, ovakvo stanje već dugo vremena izaziva zabrinutost:

«Već deset godina ove dvije zemlje ulaze u Kongo, kradu sirovine, i to nije nikakva tajna. Osim toga imamo brojna izvješća UN-a i nevladinih organizacija. Do danas ove zemlje imaju koristi od naših resursa.»

Obje male susjedne države najvažnije su tranzitne zemlje koje Kongo treba za transport svojih važnih resursa u istočnoafričke luke. Kako zapravo izgledaju poslovni odnosi, o tome gotovo da ne postoje informacije. O političkim povezanostima još manje je poznato. No jedno je jasno: Obje zemlje imaju utjecajne prijatelje na istoku Konga. Istodobno vrlo blizu se nalazi i područje na koje se povlače ruandske i ugandske pobunjeničke snage koje susjedne zemje žele da se stave pod kontrolu.

Predsjednik Ruande Paul Kagame je naglasio kako izbori u Kongu moraju biti uspješni, no na koji način on zamišlja odnose s ovom zemljom u budućnosti, o tome nije njišta rekao. Upravo o tome ovisi stabilnost u regiji, smatra stručnjak za Afriku Denis Tull, djelatnik njemačkog istituta za znanost i politiku:

«Ovdje će mnogo toga ovisiti hoće li Uganda se dogovoriti s izbornim pobjednikom i hoće li se poštivati interesi Ruande u provinciji Kivu, te hoće li se novoj vladi Konga zaista omogučiti da u toj regiji uspostavi kontrolu koja više nije u rukama Kinshase od 1998. godine».

Izborni pobjednik će biti trenutni prijelazni predsjednik Joseph Kabila, a s takvom procjenom se slažu gotovo svi. Njega favoriziraju i u Angoli, koja je još Kabilinog oca podržavala u posljednjem ratu u Kongu protiv napadača iz Ugande i Ruande, no takva podrška sigurno neće se pružiti bez protuusluga. Još i dandanas Angola ima veliki utjecaj na zapodni dio Konga, dakle na regiju oko glavnog grada Kinshase.

No Kongoležani sve više sumnjaju u namjere zapadnih zemalja prije svega Francuske i Njemačke, da one zaista žele pomoći u izborima. Pozadina ovakvim razmišljanjima su slijedeća: Nakon kraja rata 2002. godine mnoge licence za rudnike izdane su nanovo i pri tome je veliki dio državnih rudnika privatiziran. Najviše su profitirala francuska poduzeća, ali i njemačka vlada sudjeluje u jamstvu kod jedne vrlo važne kompanije rudnika.

To je naravno izvor brojnih nagađanja i glasina o gospodarskim interesima europskih zemalja koje navodno to žele potvrditi slanjem svojih mirovnih snaga. Politički promatrač Denis Tull ovakva razmišljanja drži pretjeranim. Upravo njemačka savezna vlada ne pokazuje interes da se uključi na gospodarskom polju. I kod Francuske nisu u prvom planu ekonomski interesi, smatra Tull:

«Smatram da Francuska ima veći interes da svoj poljuljani utjecaj u Africi ponovno ojača, prije svega u frankfonim zemljama. To zasigurno igra veliku ulogu».

Naravno da tome mogu pridonijeti i dobri gospodarski odnosi, jer francuska poduzeća u Kongu su na glasu kao najvažniji donator za izbornu kampanju Josepha Kabile.