Od Rembrandta do Van Gogha

Van Goghov muzej je za Axela Rügera nepoznati teren, kao i uopće Van Goghovo doba. Jer, novi je direktor poznatog amsterdamskog muzeja stručnjak za nizozemsko slikarstvo 17. stoljeća, dakle, prije za Rembrandta nego za Van Gogha. No, ovih dana je na svom novom radnom mjestu u poznatom okruženju – među radovima Rembrandta i Carravagia. S izložbom na kojoj se pokazuju radovi ta dva umjetnika novi direktor zapravo nema veze jer je nastala puno prije nego je on došao, ali ni u kojem slučaju mu nije mrsko da ga je dočekala:

«Lijepo je da mogu početi s ovom izložbom, jer tako imam ovdje barem jedno područje na kojem se osjećam relativno sigurno, prije nego što se budem morao baciti na 19. i 20. stoljeće o kojima još puno moram naučiti», skromno se predstavlja 38-godišnji Axel Rüger.

Fasciniran novom-starom umjetnošću

Svoju fascinaciju ranim nizozemskim umjetnicima objašnjava riječima:

«Ono što me uvijek fasciniralo je to da je u 17. stoljeću nastala umjetnost u jednoj zemlji u kojoj se stvaralo potpuno novo društvo. Situacija u Nizozemskoj je skroz drukčija nego bilo gdje u Europi onoga doba. I na temelju činjenice da, na primjer, nije bilo dvorske kulture, da su crkve igrale potpuno drukčiju ulogu nego u katoličkim zemljama Europe onoga doba, od umjetnika se i tražilo, očekivalo nešto drugo. To je, pak, imalo za posljedicu da je čitavo tržište umjetnosti u Nizozemskoj izgledalo drugačije.»

Sedam godina u Londonu

Novi direktor Van Goghovog muzeja priča tečno nizozemski, dobro poznaje Amsterdam još iz vremena kada je u njemu istraživao za svoj studij i namjerava doktorirati na sveučilištu u Nijmegenu.

U londonskoj Nacionalnoj galeriji 7 je godina radio kao konzervator zadužen za nizozemsku umjetnost 17. stoljeća. Sudjelovao je u postavljanju mnogih poznatih i uspjelih izložbi poput one o Vermeeru i Delftskoj školi. Nizozemski muzeji puno se orjentiraju na muzejsku umjetnost u Velikoj Britaniji jer se tamo, smatraju oni, polaže vrijednost i na vrsno poznavanje umjetnosti ali i na dobar menadžment.

Činjenica da je Axel Rüger Nijemac nije mu, čini se, pri izboru ni posebno pomogla niti posebno odmogla – čitav proces tekao je brzo i profesionalno, kaže on i hvali činjenicu da nizozemski muzeji, često organizirani kao zaklade, u potrazi za novim osobljem rado bace pogled i na inozemstvo.

«Mnoge institucije, kao što je Van Goghov muzej, ali i drugi muzeji međunarodno su aktivni, veliki izložbeni projekti su često međunarodne koprodukcije.»

Tako stalno nastaju i novi kontakti. A upravo takve ljude s kontaktima onda muzej treba da bi mogao realizirati velike izložbe s eksponatima iz cijelog svijeta. 38-godišnji Rüger stekao je potrebna iskustva u Sjedinjenim Državama, u Kanadi i, naravno, u Londonu.

Bez revolucionarnih promjena

Van Goghov muzej koji je prošle godine posjetilo milijun i 400 ljudi, od čega samo 17 posto Nizozemaca, atrakcija je koja dobro posluje bez obzira tko je vodi, no od svakog novog direktora očekuju se i neki novi akcenti. Axel Rüger još je po tom pitanju suzdržan:

«Muzej posluje vrlo uspješno i proteklih se godina dodatno profesionalizirao. Broj zaposlenika je jako porastao i treba svakako taj uspjeh konsolidirati, na njemu dalje graditi a ne puno prčkati po njegovim temeljima samo da bi se nešto promijenilo.»

Pritom treba znati da u nizozozemskom svijetu umjetnosti sponzori igraju vrlo važnu ulogu. I političari su se već oglasili sa zahtjevom da bi muzej morao imati više programa za djecu i doseljenike. Axelu Rügeru bi, pak, skok u hladnu vodu novih, nepoznatih područja mogla olakšati jedna izložba koja se trenutno može vidjeti u Van Goghovu muzeju a koja pokušava povući paralele između Rembrandta i Van Gogha.