Odnos prema izbjeglicama u Srbiji: prešutna tolerancija

Kristalno jasna bila je poruka Vlade Srbije s početka migrantske krize 2015., onda kada je kroz tu zemlju prošao veliki izbjeglički val: govor mržnje prema njima neće se tolerirati. No je li i danas tako?

Većina građana Srbije s kojima smo razgovarali izražava empatiju prema ljudima koji su prošli dalek i težak put kroz mnoge države. „Rat je zlo, svaki rat. Ogroman broj žrtava je strašna stvar. Ali uvijek mi je najtužnije kad vidim obične ljude koji bježe od tog zla. Tu sam ubrajao i ljude iz naših bivših republika devedesetih, tu ubrajam i ljude iz Iraka, Pakistana, Sirije, Afganistana. Nitko ne želi prolaziti tolike kilometre, osim ako ne bježi od nečega stvarno strašnog. Meni je to vrlo tužno", kaže nam Vranjanac Aleksandar Đorđević.

S druge strane, jedan ugostitelj iz Niša, prilično se dvoumio kada je na vratima svog prenoćišta zatekao migrante. „Ne bih ih primio da nisam dobio jamstva da su ovdje legalno. Ne bih, jer znam ljude koji su na samom početku krize bili hapšeni jer su ih prevozili, što je bio njihov posao. Jest da je to bilo prije nekoliko godina kada se nije znalo tko je tu legalno, a tko nije, ali ja ni sada to ne znam. Kao pravna osoba, ja im jedino mogu tražiti putovnicu i osobnu i ništa više. To je sve što ja znam o njima", objašnjava on svoju bojazan prema izbjeglicama.

Gomila lažnih vijesti

Bojazan zbog prethodnog iskustva i zbog nedostatka dovoljno informacija možda može i imati opravdanja, ali načini širenja strahova prema migrantima ipak nisu toliko benigni. Iako malobrojni, oni koji šire lažne vijesti na društvenim mrežama prilično su glasni, posebno ako te vijesti dođu i do pojedinih medija koji ne provjeravaju informacije.

„Najčešće se pojavljuju na društvenim mrežama i to u kombinaciji s ispadima ksenofobije", objašnjava za DW glasnogovornica Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije Svetlana Palić. „Bilo je vijesti da je u Kragujevcu potpisan sporazum između općine i donatora kojim će migrantima biti osigurana stambena rješenja, što je potpuna neistina, jer je riječ o prognanicima s Kosova. Zatim, da je Srbija potpisnica Dublinskog sporazuma, što ne može biti, jer nije članica EU. Također, vijest da migranti donose tzv. 'ratničku drogu' s Bliskog istoka, za što opet ne postoji niti jedan zabilježen slučaj."

„Trudim se ne razmišljati o tome"

Serbien Zentrum für Flüchtlinge, Vranje

Izbjeglice u vranju

„Slučaj zbog kojeg smo i mi reagirali je kad je grupa migranata navodno napala djevojčicu od 17 godina u centru Beograda, tu vijest je i MUP demantirao. Takve 'vijesti' mogu nanijeti veliku štetu jer šire netoleranciju prema migrantima, a kod lokalnog stanovništva izazivaju osjećaj ugroženosti ili ogorčenosti, što opet može dovesti i do tragičnih posljedica“, kaže Svetlana Palić.

Da je vijest o napadu na djevojčicu lažna prenijeli su svi mediji u Srbiji, a MUP je najavio saslušanje onih koji šire dezinformacije. Za to vrijeme, migranti koji žive po centrima, nemaju zamjerki na to kako ih ljudi u Srbiji doživljavaju i tretiraju. Srbiju ocjenjuju kao najsigurniju zemlju kroz koju su prošli od Turske preko Grčke ili Bugarske do Europe, i većina njih o građanima Srbije misli pozitivno.

Kako se Araš (34) iz Irana osjeća kad čuje lažnu vest da je grupa momaka poput njega napala djevojčicu? „Trudim se ne razmišljati o tome, trudim se distancirati od takvih vijesti i takvih stvari. Zapravo, trudim se distancirati od svih vijesti. Ono što ja vidim je da su ljudi u Srbiji dobri i nikad se ovdje nisam ojsećao nesigurno. Ipak, vidim da su tužni. Vjerojatno je to od godina i godina ratova na ovim prostorima", zaključuje Araš koji u Centru za migrante u Vranju boravi sam.

Cilj – radikalizacija domaćeg stanovništva

Serbien Flüchtling aus Iran

Najradija ne pratim vijesti - Araš iz Irana

„Na žalost, to je danas trend u Europi, ali i globalno" smatra Vladimir Petronijević, izvršni direktor Grupe 484, organizacije koja se izbjeglicama bavi još od 1995. godine. „Migracije su postale fenomen 21. stoljeća, sele se čitave nacije. Globalizacija je dovela do produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih, uz razarajuće sukobe koje ljude po pravilu pokreću ka sigurnijim i mirnijim prostorima. Takva kretanja izazivaju strahove i u zemljama prijema, predrasude i različite reakcije. Strah i predrasude urođene su ljudskoj prirodi i njima je lako manipulirati, a to ekstremni desničari danas koriste kako bi ostvarili značajan prodor u političkom sustavu razvijenijih zemalja Zapada. Također, različiti mediji tu igraju vrlo važnu ulogu."

Istodono, Petronijević ocjenjuje da takve vijesti nisu usmjerene ka migrantima, već ka stanovništvu prihvatnih zajednica. „Suština je radikalizacija domaćeg stanovništva kao osnova za realizaciju drugih aspekata političkih programa, kao što je ugrožavanje vladavine prava, erozija institucija, prije svega sudova, ali i medija, nezavisnih tijela. Samo pogledajte istočnu Europu. Ta kriza se koristi za razaranje institucija koje su nastale kao rezultat demokratskog razvoja poslije pada komunizma."

„Srbija nema izrazito negativan stav prema migrantima i izbjeglicama. Naprotiv, mislim da se naše društvo pokazalo zrelijim i odgovornijim prema tim ugroženim grupama u odnosu na društva mnogih drugih zemalja. Ali, kao i svuda, i u Srbiji postoje strahovi i predrasude, kao i oni koji njima žele manipulirati, odnosno da ih stvaraju i podgrijevaju“, kaže Petronijević iz Grupe 484.

Kontakt sprečava predrasude

Serbien Flüchtlinge in Bela Palanka

Obitelji s djecom najprihvatljivije - škola u Beloj Palanci

Istraživanje Grupe 484 pokazalo je da građani Srbije osjećaju nelagodu prema migrantima koji nisu u službenim centrima, pa u tim situacijama imaju dojam ugrožene sigurnosti. S druge strane, prema istraživanju Povjerenstva za izbjeglice, najveća distanca prema migrantima postoji u sredinama u kojima njih uopće nema, a značajno opada u sredinama gdje žive. U sredinama u kojima se nalaze obitelji s djecom, slika o izbjeglicama znatno je bolja u odnosu na one sredine u kojima su muškarci sami.

Petronijević iz Grupe 484 naglašava da su to očekivani nalazi, ali da je posebno važno da tamo gdje su postojali otpori prilikom upisa djece u škole, sada nema baš nikakvih problema. Dobar primjer za to je Bela Palanka, malo mjesto na jugu Srbije, gdje je 18-oro djece migranata iz obližnjeg centra Divljana krenulo u školu s lokalnom djecom. Svi problemi s jezikom i sve poteškoće prestale su u rekordnom roku, a kada je centar u Divljani zatvoren, a te izbjeglice prebačene u druge centre, učiteljica malih Afganistanaca plakala je za svojim učenicima, kako kaže, izuzetnim matematičarima.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android