Odnosi SAD-a i Europe - vrijeme za pomirbu

Odnosi između SAD-a i Europske unije doživjeli su svoju najnižu točku i krizu u kontekstu rata u Iraku, oko kojeg je i sama Europska unija odnosno njezine članice bile podijeljene. Međutim, u međuvremenu američko-europski odnosi su se popravili, u Europi je došlo i do promjena nekoliko vlada, primjerice u Njemačkoj je izbore izgubio kancelar Schröder koji se najoštrije u Europi svojedobno protivio ratu u Iraku, odnosno odbio sudjelovanje njemačke vojske. Na Schröderovo mjesto je došla Angela Merkel koja se s jedne strane zalaže za poboljšanje njemačko-američkih kao i europsko-amerčkih odnosa, s druge pak strane ima toliko hrabrosti da Amerikance upozori na otvorena i bolna pitanja oko zatvora Guantanamo, zatim što je bilo s tajnim letovima CIA-e po Europi i transportom osoba osumnjičenih za terorizam.

Ukratko, Europljani se zalažu za transatlanski kontinuitet koji još uvijek u sebi sadrži čitav niz problema.

Borba protiv terorizma

Amerikanci ne mogu više očekivati neograničenu solidarnost Europljana nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine. Osim Velike Britanije i Španjolske sve ostale europske zemlje do sada su bile pošteđene terorističkih napada većih razmjera. No u većini zemalja članica građani se osjećaju sigurnim i ne gaje strahove od eventualnih terorističkih napada. Europske građane više brine socijalna sigurnost i sigurnost radnog mjesta, a zanimljivo je da su Nijemci primjerice više zabrinuti za okoliš nego da im prijeti opasnost od terorizma.

Sigurnost

Odnosi Europske unije i SAD-a nakon kraja hladnoga rata još uvijek nisu dobili pravi okvir, a razlog je što politička uloga SAD-a na svjetskoj pozornici nije usporediva sa onom Europske unije. Europska unija želi biti na istoj razini sa SAD-om kada je riječ o sigurnosnoj politici, ali istodobno ne razvija svoje sposobnosti djelovanja. Amerikanci žele Europljane za stalne partnere, ali istodobno svojim europskim saveznicima ne daju djelotvorno pravo suodlučivanja. Zbog toga je još od kraja 80-ih godina prošloga stoljeća došlo do neravnoteže između Europe i SAD-a.

Osim toga SAD i Europa imaju različitu percepciju prijetnje. Dok Amerikanci terorizmu pridaju središnju pozornost, u Europi to nije slučaj. Amerikanci preferiraju vršiti vojni pritisak, Europljani to čine pritiskom na civilni razvoj.

Podaci putnika u zračnom prometu

Možda će najbolje pokazati kako funkcioniraju američko-europski odnosi kada je riječ o konkretnim pitanjim – dostavjanje podataka o putnicima u zračnom prometu.

Prije tri mjeseca Europski sud je odlučio da je sporazum kojeg je ispregovarala Europska komisija o obradi i predaji podataka putnika u zračnom prometu američkom uredu za domovinsku obranu jednostavno protivno zakonima. No takva odluka Europskog suda nije mogla spriječiti da Franco Frattini, povjerenik Europske komisije zadužen za unutarnje poslove i pravosuđe zajedno s finskim Predsjdništvom Europske unije s velikim zadovoljstvom javnosti prestavi novi sporazum o tom pitanju. Ono što je Europska komisija htjela prodati javnosti kao „uspjeh“ za europske putnike u zračnom prometu koji žele letiti u SAD znači da moraju odgovoriti na 34 pitanja (osim imena i prezimena, traže se podaci o kreditnoj kartici, posebnim željama za jelo u zrakoplovu, email adresa, podaci iz bonus programa letenja, adresa i ime putničke agencije gdje je kupljena karta itd.).

Sve je to lijepo i krasno, ali postavlja se pitanje zašto oni europski političari koji donose takve odluke nisu zatražili na temelju reciprociteta iste podatke i o američkim putnicima koji dolaze u Europu. Jer ako Europa stalno naglašava da želi biti na istoj razini s SAD-om i s njom partnerski surađuje, tada bi bilo samo logično da se pozove na načelo reciprociteta. Do tada moramo zaključiti da je Europska unija dopustila da SAD odigra igru po svojim pravilima, a put Europe da jednoga dana posane velesila time je postao samo još duži.

Proširenje Europske unije i NATO saveza

Govoreći o proširenju NATO saveza i Europske unije, SAD se snažno zalagao za primanje Rumunjske i Bugarske u NATO savez i Europsku uniju, a uvelike podržava i ulazak Turske u Europsku uniju. U Washingtonu upozoravaju da Europska unija igra vrlo riskantnu igru s Turskom za koju je veliko pitanje koliko će još dugo ova muslimanska, sekularna i demoratska zemlja koja povezuje Europu i Aziju, gledati prema zapadu kao svoju europsku budućnost ili će se ipak orijentirati prema istoku tražeći nove saveznike možda s Iranom ili čak Rusijom.

Kada je riječ o američko-europskim odnosima prema Hrvatskoj tada stvari stoje ovako:

Hrvatska

Sjedinjene Države se zalažu da Hrvatska u NATO uđe u paketu zajedno s Albanijom i Makedonijom. To znači najvjerijatnije nakon poziva 2008. godine. Osim toga valja naglasiiti da ne postoji zabrana Europske unije da određena kandidatska zemlja potpiše sporazum o neizručenju Amerikanaca, već postoje samo guidlines, dakle smjernice i upute. Valja podsjetiti da su sporazum o neizručenju potpisale i Albanija i Makedonija, ali i Bugarska i Rumunjska koje iduće godine ulaze u EU i to bez sankcija. Što se tiče Hrvatskog članstva u Europskoj uniji, na ovom mjestu treba se pristjetiti da su Sjedinjene Države utjecale na Europsku uniju prije svega preko Velike Britanije, ali i nekih drugim zemalja članica da se s Hrvatskom ne otvore pristupni pregovori sve dok se ne uhiti Gotovina, jer – kako su Sjedinjene Države u stalnim dopisima članicama Europske unije naglašavali – Washington je imao dokaze da Hrvatska ne surađuje u potpunosti s Haaškim sudom. Danas ovakvih problema više nema.

BiH

SAD se slaže da Europska unija u BiH preuzme vodeću ulogu, pa tako i da ured visokog predstavnika postane ured predstavnika Europske unije. Istodobno ovoga trenutka Amerikanci su vrlo angažirani u Bosni i Hercegovini oko izrade novog ustava i za sada vode glavnu riječ, premda je visoki predstavnik i posebni izaslanik Europske unije u BiH Christian Schwarz Schilling zatražio da Europska unija u tom procesu sudjeluje snažnije, ali da zato treba i podršku zemalja članica te potrebne instrumente i resurse. I na kaju o Kosovu – što EU i SAD misle o budućnosti Kosova?

Kosovo

Sjedinjene Države namjeravaju na Kosovu ostati još dugo vojno i politički aktivne. Oko određenja statusa Kosova postoji konsensus Europske unije i SAD-a, ali i da se nakon određenja statusa - Kosovo integrira u euroatlanske integracije, dakle i u EU i u NATO savez. SAD želi da se status Kosova odredi što prije, a u tome ima potporu Velike Britanije i donekle Francuske, dok su oko tog pitanja umjereniji Njemačka i Italija. Kada je riječ o NATO savezu, on će na Kosovu ostati nazočan još najmanje 10 godina, smatraju Amerikanci.