Okreće li Kiev leđa Zapadu?

Do zapada je vijest o tome , kao i sve ostale vijesti iz Kijeva, stigla sa zakašnjenjem, a trenutak kada je to priopćeno iz ureda predsjednika Leonida Kučme ni malo nije bio slučajan: tog se dana ukrajinski poglavar na Krimu sastajao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

U Ukrajini se krajem listopada održavaju predsjednički izbori na kojima bi prema Kučminim željama trebao pobijediti sadašnji šef vlade Viktor Janukovič, a za to je sadašnjem predsjedniku potrebna potpora Moskve, uvjeren je Rainer Lindner, stručnjak za istočnu Europu sa sveučilišta u Konstanzu: ”Kučmi je trenutno stalo da pronađe nasljednika koji će prihvatiti njegova stajališta i koji će i dalje zastupati njegove interese. To mora biti kandidat koji će prvenstveno biti izabran glasovima s istoka Ukrajine – koji će se suprotstaviti oporbenom kandidatu Viktoru Juščenku, koji vrlo snažno može mobilizirati birače iz zapadnog ili središnjeg dijela zemlje. To znači da ovu izjavu o vojnoj doktrini prvenstveno moramo promatrati s izborno taktičnog aspekta.”

Vojni stručnjaci objavu o okretanju leđa zapadu tumače kao reakciju na uporno odbijanje NATO-a i Europske unije da prihvate ukrajinski zahtjev za prijam koji je Kijev podnio još prije deset godina. Briselska koncepcija novoga susjedstva – prema kojem bi se Ukrajina našla u istom košu s državama Magreba ili Moldavijom za vodstvo u Kijevu bila je kap koja je prelila čašu, mišljenja je Alexander Rahr iz Njemačkog društva za vanjsku politiku: ”To se može svesti na uvredu sa zapada, jer ni NATO-ov summit u Istanbulu, kao ni posljednji sastanak Europske unije i Ukrajine nisu doveli do rezultata koje je Kučma očekivao. On je mislio da je već zaboravljen skandal oko novinara Gongadzea u čije je umorstvo možda i on bio upleten, te da će mu međunarodna zajednica izraziti dobrodošlicu zbog toga što je upravo ukrajinska vojska pružila pomoć Amerikancima u Iraku” kaže Rahr. On vjeruje da je Kučma okrenuo list kako bi Zapadu pokazao zube: "Taj korak nije ništa drugo nego neka vrsta prijetnje ili pokušaja da se na zapad izvrši pritisak, kako bi ga se prisililo da preispita svoju politiku prema Ukrajini. To podsjeća na flert: malo sa zapadom, pa malo s Rusijom, kako bi se zauzela što bolja pozicija za buduću međunarodnu suradnju.”

Ovdje se iz vida ne smiju izgubiti ni ekonomski interesi, a oni su kod Ukrajine i Rusije obostrani i veliki. Kučma i Putin, zajedno su s Kazahstanom i Bjelorusijom, potpisali sporazum o jedinstvenom ekonomskom tržištu, koji predstavlja i formalni okvir za jačanje ne samo gospodarske, nego i političke integracije – u čemu uzor nalaze upravo u Europskoj uniji. Iako promatrači sa zapada smatraju da je riječ samo o praznom slovu na papiru, to se može vrlo brzo promijeniti. Jer, činjenica je da se ukrajinski gospodarski rast prvenstveno temelji na dobrim ekonomskim odnosima s Rusijom.

Vrijeme će pokazati kakve će posljedice imati ova promjena kursa u Kievu i što će donijeti orijentacija prema Moskvi. U jednom Vladimir Putin ne želi s Ukrajinom izići na međunarodni parket: Zajedničke rusko-ukrajinske kandidature za europsko nogometno prvenstvo 2012. neće biti, jer kako je rekao Putin, nogomet tih dviju zemalja nije još dovoljno profesionalan da bi se upustio u organizaciju takve međunarodne priredbe.