Olić "ruši" Mourinha na oproštaju Franza Beckenbauera
13. kolovoza 2010
Nevjerojatno ali istinito: FC Bayern nikada se (do danas) službeno nije oprostio od svog idola. 33 godine su prošle otkako je Franz Beckenbauer, u njemačkoj javnosti i šire poznatiji kao "Kaiser" ("car"), 1977. iz FC Bayerna prešao u New York, gdje je tri godine igrao za tamošnji klub Cosmos.
U nogometnoj predmirovini Beckenbauer je u New Yorku tri puta osvajao titulu prvaka Sjedinjenih Američkih Država i pokušavao popularizirati nogometnu igru jednom narodu, koji tradicionalno više voli košarku, hokej na ledu, baseball ili američki "nogomet" (football).
Zbog šamara prešao u Bayern
Franz Beckenbauer rođen je 11. rujna 1945. u Münchenu. Kada se 1958., kao trinaestogodišnjak, planirao okušati u tada najvećem minhenskom klubu TSV 1860 München, u jednoj utakmici njegovog prethodnog kluba u kojem je i počeo šutati loptu, prilikom dvoboja s igračem "minhenskih lavova" - kako u Njemačkoj zove igrače TSV 1860 München - dobio je od njega šamar. Nakon tog šamara odlučio je da ipak zakuca na vrata FC Bayerna, tadašnjeg broja dva u bavarskoj metropoli.
Beckenbauer je 6. lipnja 1964., kao 18-godišnjak, debitirao u prvom timu Bayerna u odlučujućoj utakmici za ulazak u Bundesligu. Protiv St. Paulija iz Hamburga, Bayern je pobijedio 4:0, a prvi gol je tada postigao - Beckenbauer.
1964. je odigrao tri utakmice za mladu njemačku reprezentaciju, a 1965. za B-reprezentaciju Njemačke, kada je u igri zamijenio Güntera Netzera. Prvu titulu njemačkog prvaka s Bayernom Beckenbauer je osvojio 1969.
No, to je bio samo početak: uslijedila je prava serija uspjeha i u zemlji i na međunarodnoj sceni. 1974. godine Bayern je već nakon 33. kola osigurao prvo mjesto na tabeli Bundeslige. "Car" je u toj sezoni preuzeo kapetensku vrpcu u Bayernu.
Iako je prethodno igrao kao vezni igrač, vremenom se profilirao u jednog od najboljih nogometaša na svijetu čija je funkcija u timu bila libero, pozicija koju u današnjem nogometu više nitko ne prakticira.
Misteriozni gol s Wembleya
Na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj 1966. njegova zvijezda je još više dobila na sjaju. U nezaboravnoj finalnoj utakmici, s onim spornim golom Engleske, kada je u produžetku Geoff Hurst u 101. minuti pogodio prečku i kada se lopta odbila i pala "negdje" oko gol-linije, sudac je priznao jedan od najmisteroznijih "pogodaka" u povijesti ove igre. Englezi su poveli 3:2 (utakmica je inače završena rezultatom 4:2 za Engleze) i osvojili prvu i jedinu titulu prvaka svijeta. Taj sporni gol je tisućama puta ponavljan na televiziji, i još uvijek nije jasno što se doista dogodilo, je li lopta u cijelosti prešla gol liniju ili ne - za razliku od nepriznatog gola sa Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi (Njemačka - Engleska 4:1).
Beckenbauer je u finalu SP-a 1966. tada bio zadužen da čuva legendarnog Bobbya Charltona. No, zanimljivo da je i engleski trener rekao Bobbyu da "pripazi" na Beckenbauera tako da su u finalu neprestano bili jedan pored drugog.
"Kaiser" zapravo nije ni smio zaigrati u finalu jer je prethodno dobio dva upozorenja. Međutim, tada nije bilo žutih kartona i FIFA je trebala potvrditi Beckenbaueru da mu je zabranjen nastup. No, drugo upozorenje je jednostavno bačeno pod stol i zaboravljeno: u finalu su, dakle, tada morali igrati najbolji. Beckenbauer je te 1966. u Njemačkoj proglašen prvi put nogometašem godine.
Sljedeća stranica: Uspjesi i kao trener i kao igrač
Uspjesi i kao trener i kao igrač
Bilo bi potrebno mnogo više prostora da bi se nabrojali i opisali svi uspjesi legende njemačkog nogometa. Kao igrač bio je njemački prvak, pobjednik Njemačkog kupa, svjetski i europski prvak. Tu su i brojne trenerske titule... Nakon povratka iz New Yorka, "Kaiser" je 1980. igrao za HSV, i prije nego što je 1982. završio svoju aktivnu karijeru kao igrač, još jednom je - ukupno peti put - s Hamburgom osvojio titulu prvaka Bundeslige.
1990. je kao izbornik njemačke reprezentacije osvojio Svjetsko prvenstvo u Italiji. Od 1994. do 2009. godine bio je predsjednik FC Bayerna iz Münchena. Zaslužan je što je Njemačka 2006. dobila organizaciju Svjetskog prvenstva, koje je u sjećanju njemačkih navijača ostalo kao "Sommermärchen" - "ljetna bajka". Tada su, naime, i njemačka reprezentacija - pored toga što je osvojila samo treće mjesto - i kompletno Svjetsko prvenstvo ostali u sjećanju publici iz cijelog svijeta kao nešto nezaboravno. O tome je, uostalom, napravljen i film s istim imenom.
"Kaiser" je također zaslužan i što je Njemačka 2011. godine, dobila organizaciju i Svjetskog prvenstva u nogometu za žene. Beckenbauer je u studenom 2009. funkciju predsjednika u Bayernu "predao" svom nekadašnjem suigraču Uliju Hoeneßu. Trenutno komentira nogometne susrete na TV-u, piše kolumne za najveći europski list "Bild-Zeitung", reklamira cijeli niz poduzeća - i uživa u obiteljskom životu.
Za oproštaj "cara" - "kraljevski klub"
Utakmicu protiv "kraljevskog kluba" Reala, koji je odabran za ovu posebnu, "carsku" priliku i koju će u petak (13.8.) u 21:00 prenositi postaja ZDF, u Münchenu će pratiti 69.000 gledalaca, koliko i može da ih primi tamošnja Allianz Arena. Ulaznice su već odavno rasprodate. Svi se uživo žele oprostiti od svog "Kaisera". Svoj "poklon" Beckenbaueru najavio je i Ivica Olić: on želi postići gol i srušiti Mourinha, novog trenera madridskog kluba.
Autori: Senad Tanović / S. Matić
Odg. ur.: Željka Telišman